Damaged Roses

kraj...
vrijeme je...
ljubav je bila, bila i ostala bolna uspomena...
žao mi je...
oprosti mojoj ljubavi što krila ju nisam...
oprosti mojim suzama što tebe dozivaju
i oprosti što te želim u svome životu....
da li je ovo kraj?
ne znam...
previše toga si jučer rekao i ništa me nije toliko pogodilo
koliko tvoje priznanje iz prošlosti...
i ne..nemožeš mi reći da me voliš
dok imaš curu i dok mi govoriš da ti je na neku ruku stalo do nje,
da ti paše što je daleko itd...da ne pišem sve...
riječi a niti dijela nemožeš povući,
zato ću se ja povući i reći:
kraj je.



zašto? ma zašto je sve ovako...glupo..jadno...bolno...
mrzim te...i sebe...i opet sam na početku...ili nisam?
ne....sve je dobro jučer zvučalo ali ja ne želim dijeliti..ne...ono što je moje je moje...ako ti nemožeš ostaviti tu curu....žao mi je...ja ću otići iz tvoga života, ali ovaj put zauvijek...meni netreba ovo...
dok smo zajedno sve je super...dok se šećemo...po cugama...kod tebe doma...ali...ako hoćeš postaviti temelje za vezu, moraš ostaviti curu...a ne imati nju i pokušavati samnom....ne...



znam...nebudem otišla iz njegovog života jer mi je hebeno sa njime, poljupci...ševa (ma ona ptica)...sve je..k'o sa nikime do sada...
ali....
možda jednom...
ako je ne ostavi do onoga vremena kada ja želim...jbga...

nikada nisam voljela, niti ću zavoljeti dijeliti....

bye...

trebao bi biti zahvalan što sam mu uopće pružila šansu....

Da li se izvukla? Tko će ga znati..možda djevojka još uvijek ima osjećaj da pada i da ju nitko ne želi uhvatiti...čudna je ljudska psiha, a još čudnija je mašta.
Tako je završio prošli post (mali podsjetnik)...

Nakon prekida i svega što je saznala, djevojka je već imala 17 i pol godina, najzanimljivije od svega je što su se oni nastavljali viđati, svi su joj govorili da ne radi to, da on ima curu, da tako samo sebi šteti. Da zašto se toliko ponižava pred njime, pa tko ti je on? Onje moja ljubav, volim ga, molim vas, shvatite me, moju ljubav, moju čežnju za njime i sreću koju osjećam dok je pored mene. Nisu shvaćale, rijetko tko je shvaćao kako netko može prijeći preko toliko prevara, laži i opet se vratiti na početak i pokušavati. I ona je mislila da radi pogrešku, da nebi trebala sa njime nastaviti, ali ljubav je bila jača od razuma, ljubav koja ju je uništila a kasnije i podigla.
Više joj ništa nije imalo smisla, niti njen život, niti škola, niti izlasci, sve joj je bilo beznačajno dok njega nije bilo. Bila je ovisna, ali ne o njemu, nego o ljubavi. Težila je ljubavi jer joj je bila potrebna ali kod krivoga mladića.
Bila je sva bezvoljna dok u njenom životu nije došlo do preokreta, dok nije počela izlaziti sa curom iz razreda, a nakon nekog vremena su postale "best" frendicama. Opustila se. I upoznala novog mladića, koji ju je natjerao na nešto što je mislila da nikada neće moći napraviti, barem ne bez ljubavi, mislila je da će svoje tijelo moći dati samo osobi koju voli, prevarila se, psiha je varljiva, pogotovo njena koja se sva raspadala a on je to vidio i iskoristio. Dopustila je to, nisu važne niti njene suze tijekom odnosa, niti ništa, nije ih niti primjetio. Da, upoznala je da postoji i takva vrsta mladića i pokušala ih se kloniti, ali kao da je u njoj bilo nešto što ih je privlačilo a ona nije znala što je to točno. Nije se previše izazovno oblačila, makar je voljela imati taijce i tuniku, samo iz jednog razloga - nije voljela svoje tijelo, a to ju je činilo barem na trenutak, u njenim očima, privlačnom.
Svojoj ljubavi je priznala da je dopustila drugome da ju ima, plakala je, ali i one je plakao. Ali to nije ništa promijenilo, njegove suze - jesu li bile zbog tuge ili bijesa? Ispričavao se...znao je da se mora ispričavati...nije ju on gurnuo drugome u naručje, ali kao da je.
Svako malo bi upoznala nekoga novoga, zanimljivoga, htjela je samo zaboraviti, zaboraviti njega i preboljeti ga, pokušati nekome drugome pružiti ono što je njemu cijelo vrijeme pružala a on odbijao. Pa zar je to tako teško? Što onda ako su bili 2 godine "zajedno" i još godinu dana se viđali, i bili zajedno u punom smislu??
Ali...teško je zaboraviti osobu koju voliš, možemo potisnuti osjećaje, ali čemu život ako si santa ledena? Ona je pokušala i tako, ali nije dugo izdržala. Preosjećajna je, ali još uvijek ne odustaje. Makar se nisu duže vremena vidjeli, njihova strast je ista, njihova ljubav je tek sada na vrhuncu, a ona vjeruje u rečenicu: daljina će nas ponovo spojiti. Možda nebudu bili ponovo zajedno, ali barem će njena ljubav biti njoj u blizini. Barem će znati da mu se može javiti i da će joj doći odgovor, da će se moći vidjeti i otići na kavu ili samo prošetati. A možda i on sam uvidi kakva je kao osoba i poželi nešto više, makar se ona osjeća sretnom što su ponovo uspostavili kontakt i ponovo pokrenuli nešto neobjašnjivo. Promijenio se, ali i ona se. Ponovo je postala ona krhka djevojka koja želi samo jedno - biti voljena.
Upoznala je svakakve osobe, mijenjala se svako malo dok napokon nije shvatila da treba ostati onakav kakav jesi i da te društvo ne mijenja, ti se sam nesvjesno mijenjaš zbog određenih situacija u kojima se nađeš. Život je varljiv, pun prevara, laži, intriga; u životu je previše zidova i trnja, ali jednom će svatko doći do cilja. Jednom ćemo svi biti sretni na svoj osobiti način, jer nismo svi jednaki, svatko ima svoje snove, svoje želje, ciljeve koje ćemo ispuniti samo na jedan način - upornošću i nadom koja i ovu djevojku vodi ka cilju.

ufff...a jesam se raspisala..hehehe...pa kaj nije dobro? hehehe...
možda je cura ponekad tužna..pa zbunjena...pa sretna...ali svi se tako osjećamo...valjda...hehehe

pozdrav ljudiiii...
eh,da, nema ništa spešl...ide se na fax...većinom ljunečarim...ili kod sisterke ili kod best frendice...i tako...izlazi se...ne pije se... malo spavamo - do pola 11; hmm...ne jede se...hmmm...gnjavim si mišeka jer znam da na to poludi a ja ga volim ljutiti...hahaha, ae, šalim se...ali da, zajebavam ga malkice...ma svako malo pošaljem sms..hahahaha...(ajde, 3 puta dnevno nije puno,a?) hahaha...jo da piše nešto posebno al..ne...hehehehe...ajde, neću ništa - od danas, hahaha, tek kad se on javi, za 150 godina onda ćemo se dopisivati..hehehe...ali poruke su samo za dogovor o vremenu kada i gdje ćemo se naći

eto...toliko od mene...e,da...dodala u box nešto...hihi, Lutko moja, i šromijenilo nešto na početku..hahahaha...

kissam vas sve...dugačak post, ae je?

Mlada, ne toliko zgodna ali privlačna djevojka, pogotovo njezine smeđe oči i punije usnice kojima je izluđivala mušku populaciju se zaljubila u svojoj 16.-oj godini. Upoznala je tog mladića, malog vragolana koji joj je zavrtio tlo pod nogama. Nije mogla vjerovati da postoji takva osoba. O takvim osobama je čitala samo u knjiga, da, voljela je čitati, voljela se uživjeti u te knjige i zamišljati kako bi bilo, da je i ona jedna od njih. Jedna od tih djevojaka koje su imale sve, ali sada je i ona imala "sve". Uživala je u trenutcima sa njime, voljela je njegov pogled, njegov dodir, poljubac, njihov dodir tijela, vragolije u krevetu koje i dan danas u njoj izazivaju drhtaje. Bio je vražićak, mladić koji je žudio za zabavom, ljudima oko sebe, prijateljima ali i djevojkama, što je njoj smetalo. Jer je voljela biti u centru pažnje, dobivati maximum od osobe koju je zavoljela u tako kratkome roku, željela je biti jedina - nemoguća misija. Teško je uhvatiti vjetar, ali je još teže bilo njega zadržati. Počela je pretjerivati, zvala ga je, svako malo mu je slala poruke, nije mogla bez njega niti jedan jedini dan. Željela je stalno biti uz njega, biti mu sve kao što je on njoj sve. Kada to nije dobila, poludila bi. Promijenila se. Od one tihe, mirne i neobično pristojne osobe, postala je bahato, razmaženo derište koje je mislilo da se svima mora svidjeti, da ju svi vole - nemoguća misija drugi put . Niti to nije dobila.
Na kraju je odustala od svega. Uvidjela je da sve što je radila nije bilo dobro, nije se sviđalo drugima a niti njoj samoj.
Nakon nekog vremena izgubila ga je. Izgubila je osobu koju je najviše voljela, koja joj je značila više nego vlastiti život. Zatvorila se u sebe, u svoja četiri zida i nije puštala nikoga blizu sebe. Bila je tužna, što više, čitajući po raznim knjigama rekla bi da je bila u "kliničkoj depresiji". Mrzila je cijeli svijet, a najviše sebe. Osjećala se jadno, poniženo i beznačajno. Sve što joj je ikada rekao smatrala je neistinitim. Njegove riječi "volim te" nisu imale neku značajnu ulogu u tom periodu. Svi su uvidjeli njenu promjenu, njezin osjećaj samoće, depresije je izbio na vidjelo. Popustila je u školi, sa roditeljima je jedva razgovarala, imala 3-4-5 prijatelja koji su bili sa njome, ali samo 2 iskrena prijatelja koja su znala u kakvoj je situaciji, što joj se događa i sl. Osoba kojoj je pokušala pružiti sve, neshvaćajući da ga sputava svojim ponašanjem jer je bila premlada, rekla joj je da ju je varao cijelo vrijeme, da je imao curu, njih par sa strane. To ju je dokrajčilo. Njen cijeli novi svijet je nestao, opala je sa 7.-mog neba nazad na zemlju, nitko je nije ulovio, jednostavno je padala, dok nije došla do samoga dna.

Da li se izvukla? Tko će ga znati..možda djevojka još uvijek ima osjećaj da pada i da ju nitko ne želi uhvatiti...čudna je ljudska psiha, a još čudnija je mašta.


P.S. ovo je djelomično istinito, a djelomično je to moja mašta...

I za kraj: za jednu curu koja...ne zna što bi mi rekla...
Hey now, Hey now,
Hey now, Hey now

Have you ever seen such a beautiful night?
I could almost kiss the stars,
for shinning so bright,
when I see you smiling I go,
Oh oh oh

I would never want to miss this,
'cause in my heart I know what this is

Chorus;
Hey now, hey now,
this is what dreams are made of,
Hey now, hey now,
this is what dreams are made of,
I've got somewhere I belong,
I've got somebody to love,
This is what dreams are made of.

Have you ever wondered what life is about?
You could search the world and never figure it out,
You dont have to sail the oceans,
No, no, no,

Happiness is no mistery and,
Here and now,
is you and me...

Chorus
Hey now, hey now,
This is what dreams are made of,
Hey now, hey now,
This is what dreams are made of,
I've got somewhere I belong,
I've got somebody to love,
This is what dreams are made of

Bridge
Open your eyes,
Shout to the sky,

Then I see your smile and I go,
Oh, oh, oh,
Yesturday my life was duller,
Now everything's turning in colors,

Hey now, hey now,
This is what dreams are made of,
Hey now, hey now,
This is what dreams are made of,
I've got somewhere I belong,
I've got somebody to love,
This is what dreams,
Dreams,
This is what dreams are made of...

hey, hey, hey, hey
(Hey now, this is what dreams)
what dreams,
( What dreams are made of)

Uglavnom....hmmm...da...osim što je Toše poginuo...nažalost..a ne volim slušati a nio čitati da je netko mlad poginuo koji je na vrhuncu svoje karijere, tko je ima toliko planova a sada...
R.I.P.

Sve je tako novo..neuobičajeno.. tako je smiren....polagan...ali ja sam već došla do svoje granice...i nemogu dalje...ne...ništa mi nije napravio, sve je 5...ali...ima curu..istina živi tamo dole kod granice, i treba mu tri dana jahanja do tamo..ali...bit svega je: IMA CURU....
mislim...govori da želi da počnemo ispočetka..polagano...na cuge.. malo izlazimo...itd.. pa da ćemo vidjeti kamo će nas sve to odvesti... ali... dečko... haloo? treseš se pored mene k'o listić na vjetru a imaš curu...pokušavaš izvući ono najbolje od nas..a imaš curu..i non stop izbjegavaš tu temu...ne.. nebude tebe mala ostavila..jer ako prije nije kada je sve saznala..nebude ni sada...to ti moraš napraviti.. Pa kaj nije tako??
JA NE ŽELIM BITI DIO ZAČARANOG KRUGA IZ KOJEGA NEMA IZLAZA!!!
Stalno se sve vrti u krug..pa daj nemoj pretjerivati, daj se smiri, stani na loptu...pa kako da se smirim?? hoćeš mene...ali imaš nju...a ne..ako on misli biti u vezi sa njom..možemo se mi naći... porazgovarati... zajebavati... ali i ja ću imati nekoga..kao i dosada... ne, ne, neće on mene hebati u zdrav mozak..ja da potratim vrijeme, koje je dragocjeno, na njega dok on ima curu?? nisam mu ja kriva što on ima taj osjećaj DUŽNOSTI, STRAHA I KOJI K...VEĆ!!! Ili ti se netko više sviđa ili manje...kaj sad...jbte...ili ćeš izlaziti samo samnom ili adio...nemam ja vremena se zajebavati..to je dosadno..naporno...pa kaj nije tako?
Mislim...ja nisam osoba koja obožava čekati...kaj..ja sam ovih 7mj mijenjala non stop.. pa se vraćala starim..i sl... nisam ja stala..i čekala dan kada će se javiti da bi mi nešto..ovo ono.. ali sam mu slala porukice da nebi bilo da je ispao iz igre...hehehe....(lijepo zvući pa napisala tako)...ae.. ne namjeravam sad opet... stari moj, zajeb'o si se ti ako si mislio da sam ista ona klinkica... a to ću mu očito morati pokazati na next kavici... očito mu sve moram reći u facu..možda će onda odlučiti kaj želi..jer meni ide na k...kada netko ne zna što bi htio..kaj..ja kažem ako je i glupo..bzvz... al' hej.. to su moje želje, ne tuđe, moja stvar kaj želim... uff, a jesam se raspištoljila...haha... ne znam od koga sam pokupila to..lol...raspištoljila..hahahahaha...

Ajme..kako mene sve to živcira.."joj,ja ne znam kaj bi pa ćemo malo izlaziti ali ti meni i psihički i fizički trebaš i falila si mi i sve..." da li tako kaže za curu? neeee...pitala sam ga...da,da...pa je rekao nešto bzvz...a i već prije rekla..a jbte, cura je mlada ima 16 a mi 19..haloo? tko je tu lud? on? ona? ili svi troje? AAAAAAAAAAAAAA...baš ružno to zvuči...
ahaaa, sada je meni jasno zašto je meni best frend posla: "pa de si, ljubavnice sa juga?"
hahahahahaha...svašta...hehe...

Što želiš?
Ovako..osim auta i da dam ispite u roku?
Što se tiče njega...želim da prekine sa curom jer neću još dugo trpiti te njegove "mušice" odnosno to što sjedi na 2 stolice, samo zato jer se ne osjećam ugodno...malkice mi je bljaki...gadljivo...ali dobro..još 2 tjedna ću izdržati..makar na sljedećoj kavi ću sve reći pa kud puklo da puklo..
Što još...ma ako nebude išlo sa ovime..da bude pored mene neki baja koji će me bar cijeniti...

Joj...da...prošli put meni mali: nisam te htio odmah poljubiti ili nekamo odvesti ......da nebi pomislila da te iskorištavam i sl...aaaa...baš mi bilo drago to čuti..ali sam mu ipak rekla, da me može poljubiti jer ne mislim da me iskorištava jer je previše zbunjen da bi to mogao

Pozdrav people..neću ovo ni čitati..sve mi neugodno..hahaha...lol...
puseeeek...

"...podsjetio ju je na to kako su neki muškarci osjećajni, kako su brižni i zaštičnički. Nisu svi bili tako suzdržani ili tako namjerno neovisni. On je bio potpuno dovoljan sam sebi, a i od nje je očekivao da bude takva. Nije želio da ona nešto zahtjeva od njega. Nalikovali su na dva broda koji plove jedan pokraj drugoga, prilično udaljeni, u istom oceanu....kad god nije bio uz nju osjećala se napuštenom...usamljenom..."
"...ti bi to preboljela. Ostaneš li zauvijek čekati da LIK otključa biserne dveri moglo bi ti nanijeti mnogo više štete nego nekakav sitni strah zbog susreta s osobom koja bi bila otvorena ljubavi. O tome bi vrijedilo razmisliti, zar ne?"
"...Zaslužuješ bolje od toga...."

no da...eto...moja Meli stavila citat iz knjige, pa rekoh idem i ja neki sladunjavi staviti...neka se vidi da i ja čitam (ae, tu i tamo) ne...
zapravo...ne znam točno što bi napisala, zato sam to stavila...zapravo to za mene vrijedi...čekam...a tko čeka taj se stvarno načeka..

zapravo, malo sam se razočarala, baš maloprije..naime...lik...da, lik iz pretprošlog posta, onaj stari lik, s njime se danas trebam naći..kao..da razg...riješimo neke nedoumice ovo ono...on misli da se ja nisam promijenila...što je apsolutno netočno, ali jednostavno...kada sam sa njime...u meni se probudi onaj dio koji sam "zakopala" ona mala djevojčica koja je željna zagrljaja....nježnosti...topline...ljubavi...ali i neki vragec u meni koji upali onu crvenu (ne,ne žutu,crvenu) lampicu i probudi sumnju i ljubomoru u meni...haloooo?? ja na njega nemam zašto biti ljubomorna, on bi trebao biti na mene (hihihi, kako smo umiiiišljeniii)
mislim...zgodan je on, na neku ruku, pametan-a stvarno je, zabavan, ima zanimljivo stajalište/mišljenje o nekim stvarima i ono...svaka mama bi tkvog "mulca" za zeta (hahahaha,zet..uff...)

no da...u čemu je problem...ah...a u čemu nije...
on meni pošalje sms: dolazim danas. još ti javim kada.
HAHAHAHA...kakva je to poruka? ma daaaj dečkoooo, nisam ti neka malichka....joooj...baš živcira...to sam mu i poslala...pa stvarno..nisam neka klinkica koja jedva čeka da joj netko "zavrti tlo pod nogama" i da od nje radi budalu...hmm...što još? ah, da, ja stvarnooo ne volim da je sve po njegovom..ja htjela jučer, on danas...ma daaaj...morat će biti nekakvog KOMPROMISA (na to se uvijek žali:nikako sa tobom na zelenu granu (zapravo,to svakoj kaže-vjerovatno,jako moguće, ne znam)) jer ako se nećemo moći dogovoriti...bye baby bye...pa što...bit će drugih kao do sada...

I ONDA KAŽE DA SE NISAM PROMIJENILA!!!!!!!!!!! Ajme..pa inače bi cmizdrila i kukala sama sebi...ma daj...i sada ide ona pjesma : "ma dečko ajde oladi...." (napisala bi više ali ne znam kako ide)

Ma znate što, glavno da ćemo se naći, razgovarati itd..joooj, da, on nazove i sad nešto kaže ovo ono, da dođem u taj i taj birc...hahaha...halooo??? jesi puk'o?? ja? sama? u birc? a ne! doći ćeš ti lijepo po mene pa ćemo ići...hahaha...da zicer...sa nijednim,nijedan nikada, nijedna nikada, i sada se on našao da...ma je da...pih... a i meni se neda baš u birc, pa ćemo u šetnju, pa neka priča i priča što god želi jer ja baš, u ovome trenutku, ne znam što bi mu pametno rekla...ili glupoga...pustit ću njega, da vidim što on ima za reći...
ali...mislim da odgovor znam i sama...ipak je rekao "imam osjećaj da se nikada nebudem izvukao iz te veze.." (ne iz veze samnom, jer nismo u vezi...da...kužite...)

ah...vjerovatno ću i navečer još nešto napisati...samo mu moram javiti da ne dođe točno pred zgradu, jer će ga moja stara početi sa loncima, ili onim prvim što joj se nađe pri ruci, gađati
hehe...da...

Treba jedno zapamtiti: Nikada nije onako kako se čini..ljudi nisu onakvi kakvi vam se učine na prvi pogled...sve treba dva puta "provjeriti" iz svakoga kutka...heh...da...

ajde...dobri bili i puno mi pili (),
pozdrav

AJMEEEEEEEEE!!!!!!!!! Joj..ljudovi...
zaboravila sam nešto napisati..pa joj...može me biti sram..strašno...
hahahahahaha... Moj mali blogić je jučer imao PRVI rođendan...aaaaaaaaa...kako lijepo... navršio je godinu dana...132 posta...nije loše, ha? hehe, baš sam pogledala kada sam prvi post napisala - deset do 21h..hehe...
ah...moje malo "skrovište", bijeg iz svakodnevnice....
prvo ime: damagedroses; zatim uff..nisam zicer..ali mislim da je bio još jedan naziv i sada takeachanceonme...

ma znate što, nemojte se previše obazirati na moje tužne postiće, to vam mene navečr ili ujutro ulovi nekakvo tužno raspoloženje..pa sam sva tužna, nikakva...najrađe bi da me nema itd...a i kad sam takve volje onda pošaljem 101 poruku a bzvz...strašno..i onda se pitam da kamo pare nestaju...dja..
ufff...danas se ide ili u PiraNJu () ili k frendici...još nisam zicer kamo bi...ako idem frendici tamo će biti osoba koju baš ne bih htjela vidjeti jer uvijek čudno onda večer završi.......eh...da...a tko zna..možda zapičim i u Vertigo

aaaaaaaaaaaaaaa...pa ne znam kamo bi rađe išla...aaaaaaaaa....ali znam da mi je npr ovaj moj, s kojim ponovo nešto...nešto..ne znam ni ja što...da me on pozvao, rekla bi ok može...uff... hahaha...

joj,da..danas je i ekonomijada - jole će pjevati...ma on mi je dobar..pogotovo od kad je izdao pjesmu - Nina hehe...

eto...vidite i sami, nisam tužna..samo ponekad..i to me brzo prođe..jerrrr.... nisam više klinkica od 16..17..haha...sad ću ja uskoro u 19.-tu..hihihi... neću biti nešto pametnija...al' jbga...hehe...
ma ja sam vam u nekim stvarima pametna, u nekim blesava a u nekim tabula rasa...eto...hihihihi...to je ovaj "moj" rekao...a ja dodala i ovo: tabula rasa..hehe...

joj, ne znam da li sam ovo napisala..ali...MA JA ĆU ZAKASNITI I NA VLASTITO VJENČANJE.. hehe, naime, jučer, imala dogovoreno sa ženskicom iz burze u pola 9 kod nje (2min udaljeno od moje zgrade,puno stepenica..) e..i meni je zvonio mob 20 do 8, ja ugasila tu budilicu...i zaspala...probudila se u 8.21h, spremila se i otišla...trčala do tamo k'o budala, a kosa bila sva neka raščupana...i,da..kad sam došla do te zgrade, skužila sam da sam uzela novu trenirku - ETIKETA još na njoj..pa strašno...

kako ću tek izgledati na vjenčanju ? (ne zamišljam, niti planiram, još ne...)

hehe..da...ovo sam ja...luda..blesava.. zbunjena...i happy

pusaaaaaaaaa svimaaaa

Tražila sam sliku koja bi najbolje opisala moje stanje....par sam ih stavila...ne...nije mi mali ništa napravio..ne...nije čak ništa lošega ni rekao...ništa takvoga...sama sam si kriva...ovaj put...



pogreška za pogreškom..najbolje da...nestanem..ili odem u samostan...da..


osjećam kao da prelazim preko klimavog mosta koji je pun rupa...samo...želim li ja uopće prijeći taj most..što zapravo taj most predstavlja?!?


što mi je?
osjećam da padam....osjećam glupu bol u sebi..plače mi se već pola h ali ne..nema suze..nedostaje mi...a to je valjda tako...kada ti da do znanja da je još uvijek tu ti shvatiš da zapravo nije tvoj...ne..zapravo me to ne muči..u piiiip materinu koji kujac me onda muči...zašto sam tužna...

nemam razloga biti...fax...prijatelji..obitelj...on...i mnogi drugi...a ja sam ipak tužna...ja ipak imam osjećaj neke praznine u sebi...

što mi fali?
ljubavi...nježnosti...poštovanja...zabave...

on mi nedostaje (fali)...nemogu ja ovako..ne...

puknut ću..tj već jesam...luda ja..na psihijatriju samnom..zatvorit me u neku mračnu sobu i pustiti me na miru...a što bi ja sada kada to volim...kolko puta mi stara došla da digne rolete...a ne...moj kutak...moj bijeg iz stvarnosti..ne diraj...

da...skrenula sa teme..i još uvijek ne znam što mi je...zašto sve ovo...ovaj post..ova tuga..ovaj očaj..pa mogu imati sve..i imam...ali ne...tražim ja iglu među plasti stijena...ljubav...tko to još treba? čemu...

ma neću se zamarati...čemu kada ne vrijedi...

puno puta donjela neke odluke..nijedne se nisam držala a kamo li je ostvarila...tj jedne jesam ali nije realizirana do kraja..odlučila sam krenuti dalje..pokušati sa nekime drugim..i jesam...i nejde..i nejde...

ma nemojte ovo komentirati...ne vrijedi..a i što bi rekli na sve ovo?

isprika unaprijed...

Ok..ja stvarno sve slušam od folk muzike do tamo pjesmica 60.-tih...ja sam vam čudna biljka, što ste već primjetili, no da, tko nebi primjetio...hehe...uglavnom...trenutno slušam (ma pazite vi ovu kombinaciju) - Beach Boysi, Village People, The Bangles, Marion Raven, Evanescence (njih rijetko slušam jer nisu baš lijepe uspomene..ali imaju dobre pjesme...) e, onda svemu tome dodajte Vaya Con Dios, Rihanna, Sophie Ellis Bexter i kao šećer na kraju dolazi new folk muzika - tj sve što čujete po narodnjačkim klubovima 2007.g. I ONDA VI RECITE DA NISAM FRIKUŠA???
No da...mislim..ja stvarno više ne znam što bi slušala..ponekad mi se suluša folk - slušam to...ponekad nešto strano itd...i kaj je najbolje, kad čujem da je netko dobar - tj svidi mi se pjesma..ja si upalim onaj Lime Wire (tako nekako) i skidam pjesme, pa slušam..ako mi se svidi, svidi..ide na cd..ako ne...ode u smeće...ne znam...nisam sad jedna od onih koji će se oblačiti onako kako im "muzika govori"..ja imam svoj stil - ono što mi se svidi to kupim i nosim...a i tako je što se tiče zike...hmm..muzike..kako god hoćete... ajme..koja sam ja blesava woman..uff...

Uglavnom...ova Marion Raven (u pozadini svira njena pjesma - Break you) ona baš i nije neka nova na sceni...osamostalila se i ako sam ja dobro shvatila, izdala je 2 albuma...no da...a prije toga je bila u "grupi" M2M koji su činile ona i još jedna ženskica..i onda su se razišle (ne znam zašto, nisam previše "proučavala")..i tako to...
Meni su njene pjesme "fenomenalne", kao, ona ih sama piše ovo ono, simte-tamte, e, da, i sve to je nastalo na temelju njenog "bolnog" iskustva itd...lijepe pjesme...fora glas a i još bolji izgled...

Ok, dosta sam ju razglasila..hehe...

A mean reply, so I scream
Another fight about
nothing at all
And then we cry and forgive
Promising that we will
nerver fall again

I know this much is true
Hey

[ Chorus : ]
Little by little
I think we'll understand this
Little by little
I think we'll comprehend it
Little by little
You'll take me as I am yeah
Little by little

[ Chorus 2 : ]
It'll take some time
to find it out
To make a change,
you gotta change
your mind

Cause it's hard
enough to get a grip
It's hard as it is
without us being
left behind

I know this much is true
Hey

[ chorus ]

I don't care
If you don't say it
I don't care
Cuz I know it
No, we don't care

[ Chorus 2 ]

I don't care if you
don't say it
No I don't care
(little by little)
If you don't say it
I think we'll understand this
yeah
(little by little)
I think we'll comprehend it
(little by little)
You'll take me as I am yeah
(little by little)....

aha..kako sam ja...hmmm...supaaač...ne znam...osim što se moram ići spremati za grad - koja tlaka, strašno..ali sve u svemu...ok sam..

hehe, ok people to bi bilo to od mene..uživajte mi u životu i nemojte zaboraviti na jednu stvar - iskoristite svaku priliku koja vam se pruži..baš vas briga..pravi prijatelji vas nebudu osuđivali, oni koju budu, ti su obični ljubomorni ljudovi koji bi najrađe bili na vašem mjestu...hehe...

pozdrav svima i puseko - ofkors

Sjedim...razmišljam...ali misli je bezbroj..i sve se vrti oko "nas"...ne znam što da radim..ne znam koga da tražim za pomoć..ne znam sa kime da razgovaram...sa njime? ne znam ni što bi mu rekla...što ako je isti? što ako je to ona ista lažljiva - prevarantska osoba koju toliko...ne znam niti da li je to ljubav....mislim, ako ovo nije ljuba, što onda zapravo je ljubav? Ako ovo nije "prava ljubav" ne želim ju niti upoznati...ne želim da me boli...ne...ne želim...ali boli...
Da li da nastavim kao da se u subotu nije ništa dogodilo?
Da li da se oduprem tim mislima i osjećajima k'o do sada?
Da li da tražim i mijenjam k'o dosada?
Da li da se uopće upuštam u to nešto što je između nas?
Da se jednostavno prepustim pa što bude, bude?

Ali...ne želim da su mi ovakvi dani...ne...ne želim...ne želim da mi je on 24h u mislima i da razmišljam što ako,kada bi,ma možda on..
Ne želim patiti, ne želim da me opet povrijedi, želim da bude sve tip-top.. ali...previše tražim...
Da...trebala bi uživati u trenucima..znam..i uživam...ali kada dođem doma, tj već u busu pojavi se ona sjena što me prati već 2godine...tuga...zašto sam tužna? Ne želim biti tužna...želim biti voljena...sretna...ali, da..opet previše tražim...

Bojim se...da...strah me...da...ne znam što da radim..ne znam...
Želim li ja uopće da je moj? a opet...bi li mogla podnjeti poruke njegove cure nakon što prekinu? (ne kažem da će prekinuti, samo razmišljam što bi bilo kada bi bilo onako/ovako)...on sam je priznao da ne zna što bi...i da osjeća kao da se nikada neće izvući iz te veze...rekao je da ćemo na kavu...među ljude, jer kada smo sami, ne završi baš dobro...da...želim razgovarati...želim znati na čemu sam...ali čemu sve to..kada će mi i dalje neki k...visiti nad glavom...
A opet...ne želim se niti udaljiti od njega...a možda...da si nađem nekoga...ma zašto raditi budalu od nekoga ili iskorištavati? ne...to nitko ne zaslužuje...možda da neko vrijeme budem sama..ne..nemoguća misija...

Što da radim sa tim malim...sa osobom koja je još u mojim mislima..srcu...što? što? što? štoooo???

Mislila sam da mi je postao navika...ali...nije...
"trebaš mi, trebaš mi, ni sunce zemlji kao ti meni,meni i samo dođi...trebaš mi..." tu je...bio..i ostati će..znam..i happy sam ali ružne misli me prate.. ma, mislima ide: (hihihi, ludača ja, hehehe)

Kada bi bar netko došao do mene, rekao mi: on tebe želi, voli...nemoj se bojati...neće ti opet isto napraviti, neće te povrijediti... No da, to mogu samo sanjati...ma nemogu ni spavati kako treba...ništa nije isto odkada je ponovo ušao u moj život..samo je pitanje: do kraja ili ne? (ne mislim na nikakve perverzije,jer to se podrazumijeva od početka bilo čega )

Zapravo...neka se dokaže...tj, neka pokaže da se promijenio, da je drugačija osoba..a i sam je rekao: da me želi upoznati kao osobu itd...pa dobro...uff...već se vidim za dva - tri mjeseca...krokodilske suze ću roniti... a možda nebudem...možda baš i ispadne nešto od tih "silnih" izlazaka... tko zna...ne znam što je u njegovoj glavi...ali želim saznati i nadam se da će mi reći...jer...može on nešto drugo misliti...ali tijelo..oči...sve govori... to SMO ZAJEDNO primjetili i potvrdili u subotu...

ok..mislim da je to sve od mene - za danas...

a šta da radiiiim, kada misli jeee bezbroj, uuuu,uuuu..i ništa mi više nije važno, našao sam dobru..nešto,nešto...želim samo da sviraaam, da se otkačim, i to je sve...ljudi samo pričaju - tako si groznaaa

hehehe, e, ovo me nasmijalo..hihi...

P.S. e, da, ova pjesma mi zakooon...samo..nemogu nigdje naći niti jedan album od te ženske...pa...ako...netko...slučajno ikada čuo za tu cujicu Marion Raver...neka javi...hehe...

P.S2 i još nešto - ovo mi je 130. - ti post !!!!

pusaaaaaa