Marketing
Dreams from the past faded so fast...
Sjedim...razmišljam...ali misli je bezbroj..i sve se vrti oko "nas"...ne znam što da radim..ne znam koga da tražim za pomoć..ne znam sa kime da razgovaram...sa njime? ne znam ni što bi mu rekla...što ako je isti? što ako je to ona ista lažljiva - prevarantska osoba koju toliko...ne znam niti da li je to ljubav....mislim, ako ovo nije ljuba, što onda zapravo je ljubav? Ako ovo nije "prava ljubav" ne želim ju niti upoznati...ne želim da me boli...ne...ne želim...ali boli...
Da li da nastavim kao da se u subotu nije ništa dogodilo?
Da li da se oduprem tim mislima i osjećajima k'o do sada?
Da li da tražim i mijenjam k'o dosada?
Da li da se uopće upuštam u to nešto što je između nas?
Da se jednostavno prepustim pa što bude, bude?
Ali...ne želim da su mi ovakvi dani...ne...ne želim...ne želim da mi je on 24h u mislima i da razmišljam što ako,kada bi,ma možda on..
Ne želim patiti, ne želim da me opet povrijedi, želim da bude sve tip-top.. ali...previše tražim...
Da...trebala bi uživati u trenucima..znam..i uživam...ali kada dođem doma, tj već u busu pojavi se ona sjena što me prati već 2godine...tuga...zašto sam tužna? Ne želim biti tužna...želim biti voljena...sretna...ali, da..opet previše tražim...
Bojim se...da...strah me...da...ne znam što da radim..ne znam...
Želim li ja uopće da je moj? 
a opet...bi li mogla podnjeti poruke njegove cure nakon što prekinu? (ne kažem da će prekinuti, samo razmišljam što bi bilo kada bi bilo onako/ovako)...on sam je priznao da ne zna što bi...i da osjeća kao da se nikada neće izvući iz te veze...rekao je da ćemo na kavu...među ljude, jer kada smo sami, ne završi baš dobro
...da...želim razgovarati...želim znati na čemu sam...ali čemu sve to..kada će mi i dalje neki k...visiti nad glavom...
A opet...ne želim se niti udaljiti od njega...a možda...da si nađem nekoga...ma zašto raditi budalu od nekoga ili iskorištavati? ne...to nitko ne zaslužuje...možda da neko vrijeme budem sama..ne..nemoguća misija...
Što da radim sa tim malim...sa osobom koja je još u mojim mislima..srcu...što? što? što? štoooo???
Mislila sam da mi je postao navika...ali...nije...
"trebaš mi, trebaš mi, ni sunce zemlji kao ti meni,meni i samo dođi...trebaš mi..." tu je...bio..i ostati će..znam..i happy sam ali ružne misli me prate.. ma, mislima ide: 
(hihihi, ludača ja, hehehe)
Kada bi bar netko došao do mene, rekao mi: on tebe želi, voli...nemoj se bojati...neće ti opet isto napraviti, neće te povrijediti... No da, to mogu samo sanjati...ma nemogu ni spavati kako treba...ništa nije isto odkada je ponovo ušao u moj život..samo je pitanje: do kraja ili ne? (ne mislim na nikakve perverzije,jer to se podrazumijeva od početka bilo čega 
)
Zapravo...neka se dokaže...tj, neka pokaže da se promijenio, da je drugačija osoba..a i sam je rekao: da me želi upoznati kao osobu itd...pa dobro...uff...već se vidim za dva - tri mjeseca...krokodilske suze ću roniti... a možda nebudem...možda baš i ispadne nešto od tih "silnih" izlazaka... tko zna...ne znam što je u njegovoj glavi...ali želim saznati i nadam se da će mi reći...jer...može on nešto drugo misliti...ali tijelo..oči...sve govori... to SMO ZAJEDNO primjetili i potvrdili u subotu...
ok..mislim da je to sve od mene - za danas...
a šta da radiiiim, kada misli jeee bezbroj, uuuu,uuuu..i ništa mi više nije važno, našao sam dobru..nešto,nešto...želim samo da sviraaam, da se otkačim, i to je sve...ljudi samo pričaju - tako si groznaaa
hehehe, e, ovo me nasmijalo..hihi...
P.S. e, da, ova pjesma mi zakooon...samo..nemogu nigdje naći niti jedan album od te ženske...pa...ako...netko...slučajno ikada čuo za tu cujicu Marion Raver...neka javi...hehe...
P.S2 i još nešto - ovo mi je 130. - ti post !!!!
pusaaaaaa 
Post je objavljen 01.10.2007. u 22:44 sati.