
Tražila sam sliku koja bi najbolje opisala moje stanje....par sam ih stavila...ne...nije mi mali ništa napravio..ne...nije čak ništa lošega ni rekao...ništa takvoga...sama sam si kriva...ovaj put...

pogreška za pogreškom..najbolje da...nestanem..ili odem u samostan...da..

osjećam kao da prelazim preko klimavog mosta koji je pun rupa...samo...želim li ja uopće prijeći taj most..što zapravo taj most predstavlja?!? 

što mi je?
osjećam da padam....osjećam glupu bol u sebi..plače mi se već pola h ali ne..nema suze..nedostaje mi...a to je valjda tako...kada ti da do znanja da je još uvijek tu ti shvatiš da zapravo nije tvoj...ne..zapravo me to ne muči..u piiiip materinu koji kujac me onda muči...zašto sam tužna...
nemam razloga biti...fax...prijatelji..obitelj...on...i mnogi drugi...a ja sam ipak tužna...ja ipak imam osjećaj neke praznine u sebi...
što mi fali?
ljubavi...nježnosti...poštovanja...zabave...
on mi nedostaje (fali)...nemogu ja ovako..ne...
puknut ću..tj već jesam...luda ja..na psihijatriju samnom..zatvorit me u neku mračnu sobu i pustiti me na miru...a što bi ja sada kada to volim...kolko puta mi stara došla da digne rolete...a ne...moj kutak...moj bijeg iz stvarnosti..ne diraj...



da...skrenula sa teme..i još uvijek ne znam što mi je...zašto sve ovo...ovaj post..ova tuga..ovaj očaj..pa mogu imati sve..i imam...ali ne...tražim ja iglu među plasti stijena...ljubav...tko to još treba? čemu...
ma neću se zamarati...čemu kada ne vrijedi...
puno puta donjela neke odluke..nijedne se nisam držala a kamo li je ostvarila...tj jedne jesam ali nije realizirana do kraja..odlučila sam krenuti dalje..pokušati sa nekime drugim..i jesam...i nejde..i nejde...


ma nemojte ovo komentirati...ne vrijedi..a i što bi rekli na sve ovo? 
isprika unaprijed...

Post je objavljen 05.10.2007. u 00:04 sati.