petak, 19.10.2007.

This love is like the sun that leaves behind the storm

Da li se izvukla? Tko će ga znati..možda djevojka još uvijek ima osjećaj da pada i da ju nitko ne želi uhvatiti...čudna je ljudska psiha, a još čudnija je mašta.
Tako je završio prošli post (mali podsjetnikcerek)...

Nakon prekida i svega što je saznala, djevojka je već imala 17 i pol godina, najzanimljivije od svega je što su se oni nastavljali viđati, svi su joj govorili da ne radi to, da on ima curu, da tako samo sebi šteti. Da zašto se toliko ponižava pred njime, pa tko ti je on? Onje moja ljubav, volim ga, molim vas, shvatite me, moju ljubav, moju čežnju za njime i sreću koju osjećam dok je pored mene. Nisu shvaćale, rijetko tko je shvaćao kako netko može prijeći preko toliko prevara, laži i opet se vratiti na početak i pokušavati. I ona je mislila da radi pogrešku, da nebi trebala sa njime nastaviti, ali ljubav je bila jača od razuma, ljubav koja ju je uništila a kasnije i podigla.
Više joj ništa nije imalo smisla, niti njen život, niti škola, niti izlasci, sve joj je bilo beznačajno dok njega nije bilo. Bila je ovisna, ali ne o njemu, nego o ljubavi. Težila je ljubavi jer joj je bila potrebna ali kod krivoga mladića.
Bila je sva bezvoljna dok u njenom životu nije došlo do preokreta, dok nije počela izlaziti sa curom iz razreda, a nakon nekog vremena su postale "best" frendicama. Opustila se. I upoznala novog mladića, koji ju je natjerao na nešto što je mislila da nikada neće moći napraviti, barem ne bez ljubavi, mislila je da će svoje tijelo moći dati samo osobi koju voli, prevarila se, psiha je varljiva, pogotovo njena koja se sva raspadala a on je to vidio i iskoristio. Dopustila je to, nisu važne niti njene suze tijekom odnosa, niti ništa, nije ih niti primjetio. Da, upoznala je da postoji i takva vrsta mladića i pokušala ih se kloniti, ali kao da je u njoj bilo nešto što ih je privlačilo a ona nije znala što je to točno. Nije se previše izazovno oblačila, makar je voljela imati taijce i tuniku, samo iz jednog razloga - nije voljela svoje tijelo, a to ju je činilo barem na trenutak, u njenim očima, privlačnom.
Svojoj ljubavi je priznala da je dopustila drugome da ju ima, plakala je, ali i one je plakao. Ali to nije ništa promijenilo, njegove suze - jesu li bile zbog tuge ili bijesa? Ispričavao se...znao je da se mora ispričavati...nije ju on gurnuo drugome u naručje, ali kao da je.
Svako malo bi upoznala nekoga novoga, zanimljivoga, htjela je samo zaboraviti, zaboraviti njega i preboljeti ga, pokušati nekome drugome pružiti ono što je njemu cijelo vrijeme pružala a on odbijao. Pa zar je to tako teško? Što onda ako su bili 2 godine "zajedno" i još godinu dana se viđali, i bili zajedno u punom smislu??
Ali...teško je zaboraviti osobu koju voliš, možemo potisnuti osjećaje, ali čemu život ako si santa ledena? Ona je pokušala i tako, ali nije dugo izdržala. Preosjećajna je, ali još uvijek ne odustaje. Makar se nisu duže vremena vidjeli, njihova strast je ista, njihova ljubav je tek sada na vrhuncu, a ona vjeruje u rečenicu: daljina će nas ponovo spojiti. Možda nebudu bili ponovo zajedno, ali barem će njena ljubav biti njoj u blizini. Barem će znati da mu se može javiti i da će joj doći odgovor, da će se moći vidjeti i otići na kavu ili samo prošetati. A možda i on sam uvidi kakva je kao osoba i poželi nešto više, makar se ona osjeća sretnom što su ponovo uspostavili kontakt i ponovo pokrenuli nešto neobjašnjivo. Promijenio se, ali i ona se. Ponovo je postala ona krhka djevojka koja želi samo jedno - biti voljena.
Upoznala je svakakve osobe, mijenjala se svako malo dok napokon nije shvatila da treba ostati onakav kakav jesi i da te društvo ne mijenja, ti se sam nesvjesno mijenjaš zbog određenih situacija u kojima se nađeš. Život je varljiv, pun prevara, laži, intriga; u životu je previše zidova i trnja, ali jednom će svatko doći do cilja. Jednom ćemo svi biti sretni na svoj osobiti način, jer nismo svi jednaki, svatko ima svoje snove, svoje želje, ciljeve koje ćemo ispuniti samo na jedan način - upornošću i nadom koja i ovu djevojku vodi ka cilju.

ufff...a jesam se raspisala..hehehe...pa kaj nije dobro? hehehe...
možda je cura ponekad tužna..pa zbunjena...pa sretna...ali svi se tako osjećamo...valjda...hehehe cerekcerekcerekcerekcerek

pozdrav ljudiiii...
eh,da, nema ništa spešl...ide se na fax...većinom ljunečarim...ili kod sisterke ili kod best frendice...i tako...izlazi se...ne pije secerek... malo spavamo - do pola 11cerek; hmm...ne jede se...hmmm...gnjavim si mišeka jer znam da na to poludi a ja ga volim ljutiti...hahaha, ae, šalim se...ali da, zajebavam ga malkice...ma svako malo pošaljem sms..hahahaha...(ajde, 3 puta dnevno nije puno,a?cerekcerek) hahaha...jo da piše nešto posebno al..ne...hehehehe...ajde, neću ništa - od danas, hahaha, tek kad se on javi, za 150 godina onda ćemo se dopisivati..hehehe...ali poruke su samo za dogovor o vremenu kada i gdje ćemo se naći cerekcerekcerekcerekcerek

eto...toliko od mene...e,da...dodala u box nešto...hihi, Lutko moja, i šromijenilo nešto na početku..hahahaha...cerekcerek

kissam vas sve...dugačak post, ae je? cerekcerek
mahkiss
11:40 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.