Božić
Željela bi svima koji čitaju moj blog sretne i ugodne božićne blagdane!!!
Stigao je i ovogodišnji božić, ne tako čaroban kao prije. Božić je postao natjecanje u kupovanju darova. Božić više nije druželje sa svojom obitelji i prijateljima, nego veliki marketinški trik. Nema više onoga osjećaja velike radosti. Danas, kad sam krenula na misu, ljudima zaboravila čestitati Božić. Sve je tako uobičajeno.
Eto, ako vam Božić išta znači probajte ga popraviti, barem u vašoj obitelji.
"Ukleta" kuća
Godina 2002.
Moja frendica i ja se kao i uvijek vračamo kući iz škole preko livade pored vrtića (Leptir) na kojem se gradila neka nova kuća. Kući su bili izgrađeni zidovi i stepenice (...), no nije bila obojana. Bila je jako velika. Imala je ćak tri kata. Baš taj dan (13.12 petak), dobro se sjećam, odlučili smo je pogledati iz unutra. Na livadi su bili dečki iz 8 razreda koje ja poznam. Bili su to Tomy, Basrak i Danijel. Pucali su s petardama. Kad smo ušli u kuću nije bilo ni majstora, ni nikoga. Razgledavali smo kuću. Zidovi su bili sivi, ne obojani, vrata uopće nije bilo. Tada smo ugledali opušak, ne cigaretu, koja nije bila kao uobićajena. Bila je omotana nekim papirom(mama mi je kasnije objasnila da je to bila droga). Ugledali smo crni zid, ali totalno crn. Na kojem je bila neka bjela podloga napravljena sprejem, a na njoj je pisalo crvenim slovima "ubit ću te!!!". Uplašili smo se. Odjedanput je na nas netko bacao petarde i to UPALJENE! Počele smo paničariti i pobjegle smo na stražnji izlaz (srećom da ga je bilo). Istrćali smo iz dvorišta. Bilo je strašno, drhtala sam. Ja sam sve vidjela. Vidjela sam im lica. Bilo ih je četvero: jedna cura i tri dečka. Čula sam im glasove. Smijali su se. Bili su stari oko 20 godina. Vidjela sam i vrstu petarda. Užasnula sam se kad sam saznala koliko su bile jake. Dečki nisu ništa znali. Stajali su na istom mjestu sa istom količnom petardi. Kada smo njih prošli, još sam gledala u kuću. Ona cura (iz kuće) je bacila petardu na Lucy (moju frendicu). Uzela sam ju i bacila. Puknula mi je u ruci (skoro, malo ispod) i opekla. Dan danas imam ožiljak. Na lijevom kažiprstu. Kad smo otišli sa livade vidjeli smo jednog od dečikju iz kuće je u ruci imao pištolj. Pobjegli smo što su nas noge nosile. Rekli smo sve mami. Osim djela sa pištoljem, bojali smo se.
Danas kuća postoji. Majstori je uređuju. Drogeraši (tako smo ih zvali) su potjerani, policijom. Kuća ima tenisko i košarkaško igralište. Ima i bazen. Nikada više tim putem ne idemo kući. Nikada više u tu kuću ne ulazimo.
Nikada ovo neću zaboraviti.
[Priča je istinita. Sve ovo mi se događalo u drugom razredu. Na treningu vam pokažem ožiljak.]
Kažu mi da se mjenjam???
Kažu mi da se mjenjam. Da sam prije bila drukčija. I da im je to čudno. Mjenjam se. Istina je. Shvatila sam nešto što prije nisam shvačala. Odrastam i učim, na svojim i tuđim pogreškama. Na svojim i tuđim uspjesima. Mjenjam se izgledom, mjenjam se mislima. O svakom mislim drukčije nego prije. Svaki Božić drukčije slavim i svaku pahuljicu snjega drukčije doživljavam. U neke stvari više vjerujem u neke manje. Drukčija sam, svakim danom. Shvatite to.Zauvjek se mjenjam i zauvjek ću se mjenjati.
Ljubav
Ljubav je kažu, nešto predivno.
Ljubav je kažu, nešto zbog ćega čovijek živi.
Ljubav je kažu, teško izabrati.
Ja se slažem. Ljubav je čudan osjećaj.
Bez ljubavi se nemože. No, zar zaista oni ljudi koji su prisiljeni živjeti bez ljubavi ne vrjede???
No, zar zaista oni kojima je ljubav ne dostupna ne mogu opstati u ovom svjetu???
Neki ljudi ljubav shvaćaju ne ozbiljno. Neki je shvaćaju kao šalu i igru.
Ljubav je kao zvjezde i nebo. Nikada se ne odvajaju. U svakom su slućaju zajedno i ne razdvojni su.
Ljubav ne smije razdvajati niti tuga, niti slava, niti tuđi osjećaji. Ljubav je uvjek zajedno.
Ljubav je, ljudi moji, takva.
I idem polako dalje
Dugo sam te tražila u besanim noćima
Otvarala vrata snova i znala sam da ćeš doći,
Na mjestu gdje još nisam bila, tiho sam zavirila
U neznanju i nadanju, obraz na obraz sam snila.
Došao si tiho, bez najava i htjenja, bez riječi
Tvoje su tamne oči odavale nježnost i sreću
Stisnuo si mi blago ruku i poljubac dao
Ni slutio nisi da prvu ljubav samnom si krao.
U novom vlaku mi stranci smo bili
Htjenje, želje, bojaznost za bol oboje smo krili
Bačeni u vatru neznanja i htjenja
Lutajući poljima cvjetnim bez prestanka
Stvarala se nada našeg opstanka.
I danas dušo nakon tolikih dana
Mojih i tvojih ostvarenih sanja
Tvoje su oči kao prvog dana
U milini, svježini i ljubavi sjale
Za mene srce i za sve naše dane.
Ne želim te ljubavi dijeliti ni skim
Ne želim niti sebe nikome dati
Nek svečanost traje i naši novi dani
Nek istina i iskrenost bude naš put
Jer mi smo stranci što utočište smo našli
U toplom zagrljaju ljubav smo pronašli
I nek traje, za sve naše prošle i buduće dane
Za sve ostvarene i snivane sanje
Nek svjetlost tvoja obasja obraz moj
Jer ja sam tvoja i ti si moj
TI SI
Ti si biser nad biserima
Ti si ruža nad svim ružama
Ti si moje drago i moje blago
Ti si odgovor na sva moja pitanja
I doveo si me do potpunog sazrijevanja.
Sva blaga i sve riječi ćeš dobiti
Uživam s tobom svaki trenutak
puštam se lagano bez otpora
Ti si moja sretna ljubav i jedina potpora.
I idem polako dalje..
Zašto je bolje biti mrtav pijan nego mrtav trjezan...
Nisama znala o čemu pisati i brat mi je evo lupio neku temu i sad ja na nju moram pisat
. Bolje je bit mrtav pijan zato što:
-tada pričaš šta ti drago o drugima, a da nemaš pojma da to radiš.
-iako samo baljezgaš gluposti, živ si, a ionako će te sutra proć
-spavaš koliko ti drago
-ako si u društvu, samo se smijete i zabavljate
A gore je biti mrtav trjezan zato što nisi živ!
Da ne bi post bio tako mali ja ću malo nadodat. Ne smijem na kompić do nedjelje, no ja sam se izvukla.
I još nešto, nemojte ovaj post shvatit ozbiljno, nemojte se radi ovoga početi opijati... Da ne bi bilo zabune!
Puno hvala svima koji mi komentirate i posjećujete moj blog.
Mich, ostavila sam ti komentar pod drugim postom.
Sorry kaj nisam mogla prije objavit post.
Bye...
