Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/taekwondogirls

Marketing

"Ukleta" kuća

Image Hosted by ImageShack.us

Godina 2002.
Moja frendica i ja se kao i uvijek vračamo kući iz škole preko livade pored vrtića (Leptir) na kojem se gradila neka nova kuća. Kući su bili izgrađeni zidovi i stepenice (...), no nije bila obojana. Bila je jako velika. Imala je ćak tri kata. Baš taj dan (13.12 petak), dobro se sjećam, odlučili smo je pogledati iz unutra. Na livadi su bili dečki iz 8 razreda koje ja poznam. Bili su to Tomy, Basrak i Danijel. Pucali su s petardama. Kad smo ušli u kuću nije bilo ni majstora, ni nikoga. Razgledavali smo kuću. Zidovi su bili sivi, ne obojani, vrata uopće nije bilo. Tada smo ugledali opušak, ne cigaretu, koja nije bila kao uobićajena. Bila je omotana nekim papirom(mama mi je kasnije objasnila da je to bila droga). Ugledali smo crni zid, ali totalno crn. Na kojem je bila neka bjela podloga napravljena sprejem, a na njoj je pisalo crvenim slovima "ubit ću te!!!". Uplašili smo se. Odjedanput je na nas netko bacao petarde i to UPALJENE! Počele smo paničariti i pobjegle smo na stražnji izlaz (srećom da ga je bilo). Istrćali smo iz dvorišta. Bilo je strašno, drhtala sam. Ja sam sve vidjela. Vidjela sam im lica. Bilo ih je četvero: jedna cura i tri dečka. Čula sam im glasove. Smijali su se. Bili su stari oko 20 godina. Vidjela sam i vrstu petarda. Užasnula sam se kad sam saznala koliko su bile jake. Dečki nisu ništa znali. Stajali su na istom mjestu sa istom količnom petardi. Kada smo njih prošli, još sam gledala u kuću. Ona cura (iz kuće) je bacila petardu na Lucy (moju frendicu). Uzela sam ju i bacila. Puknula mi je u ruci (skoro, malo ispod) i opekla. Dan danas imam ožiljak. Na lijevom kažiprstu. Kad smo otišli sa livade vidjeli smo jednog od dečikju iz kuće je u ruci imao pištolj. Pobjegli smo što su nas noge nosile. Rekli smo sve mami. Osim djela sa pištoljem, bojali smo se.

Danas kuća postoji. Majstori je uređuju. Drogeraši (tako smo ih zvali) su potjerani, policijom. Kuća ima tenisko i košarkaško igralište. Ima i bazen. Nikada više tim putem ne idemo kući. Nikada više u tu kuću ne ulazimo.
Nikada ovo neću zaboraviti.

[Priča je istinita. Sve ovo mi se događalo u drugom razredu. Na treningu vam pokažem ožiljak.]

Post je objavljen 16.12.2006. u 17:46 sati.