Život je prava muka
Život je prava muka, ako ga živiš poput mene. Svaki dan ti je prokleto jednak. Ujutro se budim uz mamino deranje (ali ona te voli najviše na svjetu...), idem kud već moram. Vračam se kući potpuno umorna i bezvoljna, onda mi još baka: "Magdice, ajde molim te poli cvjeće. Ono će ugintu bez vode, znaš!" Onda mi dođe da se vratim u školu. Osjećam se kao da mi je netko isplanirao da mi život bude dosadan. U ljubav dajem cjelu sebe, samo da mi on bude dobar prijatelj, no on sa mnom ne progovara ni rječi. Dobro, priznajem, mlađa sam od njega tri godine, za njega sam klinka, no može li nekako ne misliti na to. Može li nekako, samo na dan biti uz mene. Ne kao dečko, ne kao simpatija, nego kao dobra osoba, koja brine za svoje prijatelje. Moj bratić je stariji od mene četiri godine, ali se zabavljamo više nego itko drugi. Odajemo tajne jedni drugima, šalimo se svakodnevno, zakon nam je. Zašto život jednostavno ne može biti zabavan, neki će reći: "Mala, pogledala si previše filmova..." No vjerujte mi ima osoba kojima je života divan i krasan. Jedna osoba mi je rekla da držim osmjeh na licu, no teško je to. Kada ti svaki dan govore da moram svirati, da moram učiti. Nitko ne spominje zabavu, niti zanimljivost. Držim se osmjeha i iskrenosti što najviše mogu, ali i dalje je teško. Kad pogledam općenito svoj život shvatim da me stariji nikada neće prihvatiti. Stariji od mene tri godine reči će da sam klinka, no stariji od mene 10 godina sa mnom će se "družiti". Kad sam bila na natjecanju (Cro open) svi su iz Oriona išli navijati za Jelenu, mene su izostavili, odbacili. Nisu htjeli imati posla sa mnom. Jedini koji su sa mnom progovorili riječi su Tonka, Jelena i Biljana. Njih i najviše cjenim u tom klubu, uz Zokija i Tomija naravno. Kad pogledam da ću na zimu odnjeti film u studio (veeeeeeliki možda) život je bajan, ali kad se sjetim tog natjecanja, dođe mi da zaplačem. Nikada me neće prihvatiti oni koj najviše, na neki način volim.
Croatia open, 2006
Croatia open jedno je od najvećih natjecanja na prostoru Europe. Održati će se 11.11 i 12.11.2006. u Zagrebu. Nastupiti će 583 boraca iz 23 zemlje. Među njima će biti i naša Jelena, te ostatak ekipe: Tonka, Mich, Bruno, Ella i Josipa. Jeky će nastupit u subotu, a ostali u nedjelju. Natjecanje će se održavati u Podsusedu, u dvorani Sutinska vrela, pa ako ste blizu, vrjedi pogledati. U subotu navećer oko 18:00 nastupit će i korejski taekwondo demo tim. Želim puno uspjeha mom Orionu u natjecanju!
Btw, meni nekaj ne valja internet (opet), pa vam ne mogu ostavljat komentare. Ne znam fakat, kad idem kod Micha na blog, komentare ne mogu ostavljat, piše mi error on page, ma šta god to značilo.
Abeceda, da me bolje upoznate
Ananas, volim samo onaj iz konzerve
Baka, osoba koju jako poštujem
Cura, to jesam, ali se tako ne ponašam
Čudovišta, volim plaštiti klince sa njima
Ćarape, mjenjam ih svaki dan, časna rječ
Davor, moj brat, jako ga volim
Erceg, moje buduće prezime (je moš si mislit)
Francuska, zemlja koju želim posjetiti
Gluma, mislim da mi dobro ide
Hrvatska, moje srce kuca samo za nju
Ika, moj pesonja blesonja
Jeky, zakon cura i poštena osoba
Karaoke, to mi nikako ne ide
Lucy, moja best frendica
Ljubav, ono za čim žudim, ali ne dobivam
Masica, moj nadimak
Naranča, njamiiii
Nj, slovo za koje ne mogu smislit ni jednu rječ vezanu uz mene
Obitelj, bez njene podrške je teško
Parkiralište, uvijek imamo komplikacija s njim
Reperica, tako me zovu kad obućem bratovu robu
Sardine, jedina riba koju jednostavno mrzim
Šuma, obožavam šume
Tata, rođena sam na njegov 40. rođendan 23.06.1994
Ujak, nemam ga... šmrc
Vruća čokolada, brat mi je radi svakodnevno
Zagreb, moj rodni grad
Želje, imam ih puno
