_m

.
.
“i kad je gotovo za mene
znaj, tek tad je počelo” M. Mladenović

u svakom porazu
otrgne se komadić slobode
s druge strane zrcala

bezobzirno
kao kad koža na zglobu zaškripi
stiskom po metalnoj tračnici
i slijedeći trenje prema boli
svjesno uzme smjer
ostakljenim mislima

rasprsne se mjehurić dodira
razlomljen posloži se po bridovima
gurajući u sebe sve oštre praznine
novog pogleda

pomislim – ružan san
a hladna večer rasplete se do noći
gdje sna nema
tek kriještanje vrana
golo vlažno granje
i laloke psa podignute srpu Mjesečine

kolosijek prošlosti
među rebra guram
i hodam tako
otriježnjenim svijetom
ne razumijevajući nesmotrena skretanja
u osobne provalije

alternativno nije dostignuto
ma koliko se zavirivalo naličju
iz sjećanja izvučene djetinje fotografije
koja još uvijek
negdje s dječacima iz vode
neizbrisiva u stvarnosti
uporna cijelog te promatra

nije se moglo drugačije
pomislih
nepotrebno
a čvor u stomaku stegne se
do praskozorja
.
.

Oznake: studeni, M