_m

.
.

kad zagrizeš vrijeme buduće
okusom prošlog proljeća
ne odustaješ od sebe
odrazom u zrcalu
iako do naličja mu
jedva prepoznaješ glas
što šaptom po koži eho ostavlja

nije riječ ni oblik do nje
upozorenje od kog strijepiš
bez lica je
neviđen do sada trenutak
u pogledu
po kom misao se razlomljava
a u njemu tisuće žilica korijena
žude vrhu krošnje
od kamo se svjetlo sanja

i kad skupiš sve linije
sve zrake
svaku sjenu iz njih što se račva
kad na obrazu je dodir tople boje
u zjenici iskra
i kad sve već kao gotovo je
ćutiš sebe ispod kože:

tek počet će sukob
tući ćemo se unedogled opet
za komadić onaj
sjaja koji nedostaje

.
.

Oznake: Ožujak, M