_m

.
.

kad pogledaš visoko gore:
sve što je napravljeno i
sve što će se napraviti
stane u jednu točku
do kamo pogled posegne
od sebe neznatan

Sunce jari zamisli
a noć zaranja k njima
u dubine iz kojih smo čisti
od sebe istrgnuti

promijeniš li tamu
svjetlom s kojim žariš
i Suncu pružiš li predah
od sricanja sjena

tko si? među svima
(zbog kojih smo raširenih krila nedostupni)
ako samo jednom
u ponoru visine se zamisliš

Zemlji stopalo je pretijesno
za sve ono što hod ponudi
i već moraš poletjeti
srcu svijeta
gdje tvoji su otkucaji
u grudima s njim posvećeni

već sve je zapisano
kad korakneš k rubu
preko koga sjajem vrijediš
već hoćeš i želiš tamom daljini
već ju imaš
žudiš s onom koja bit će njezinoj blizini
sve do one letom svojoj sebi

.
.

Oznake: Ožujak, M