od visina
.
. ona kraljeve i dame preslaguje po sjedalima prekooceanskih letova pazeći na meridijane i njihova križanja s iznenadnim zračnim strujanjima držite se tla! neprestano viče dok sva se sunovraćuje visinom oblacima i zalutale ptice sklanja s pogibeljnog puta možda spasti se može komadić otkucaja što drzak krenuo je kožom ispod toplog zimskog kaputa možda otme se u najpovoljniji čas, stigne do obraza na rub usne kad riječ je suvišna a misao do nje posluži osmijeh od kojeg zadrhtat će geometrija vremena i svaku zaglavljenu želju osloboditi zatočeništva navika povjerujem kad tama postane osunčana strana ulice vrebajući pamučno pucketanje linija na krilima netopira i razmičem bučne horde utopljenika kako bi koraci imali smisla sa svakim udahom poravnati jedan za drugim do obrisa plesa svrhe hoda jer čuvajte se tla! upozorava čuvajte se tla ako nije od visina . . |