žarište
.
27. Vrijeme kad neprimjetno zarije se kroz kožu poput akupunkturne igle, kad razdvoji opnu shvaćanja provalijom oštrog vrha i prisustvom se udomaći kao najstarija sestra nestašnoj braći, kad se ne zna tko do koga se oslanja, a kome dodirom prići voljom vrtnje žiroskopa u klijetkama srca; vrijeme to sa svim svojim vremenima otima komadiće svake osobe u kojima imaju najviše svoga i porazi teško do poništenja svaki im naum pastelne boje izvan linija kruga. I ne ćeš biti krug što se širi krugovima, svuda kamo htjedneš iz središta samo si isječcima koji nepovratno raspršit će se pred mogućnostima, a vrtnje ne prestaju nikada, sve dok, konačno, ne pronađeš, ne otkriješ žarište u kojem lomom svjetla od svih izgubljenih komadića spoji se iluzija. . . |