noć punog mjeseca
.
. dobio sam večer mirnoću u njoj pruženu poput slanoće mora obali svu obuhvaćenu odsustvom pokreta bez raščlanjivanja a vrijeme zamotano u prikrajku nije se pobunilo iako se naslućivala lomljava i neočekivan pljusak iz daljine iako treperenje stijenja bilo je upozoravajuće ostalo se kao da ničega nema i kao da ničega nije ostajalo se pribrano svakim trenutkom kako treptaji su zapamćeni u već pogođenoj rečenici po svim riječima misli su i dalje kolale svim smjerovima rutina ih je posluživala nije se odustajalo od disanja izmjenjivale su se scene s neznatnim pomakom do apsurda i sve je u jednom bilo zaokruženo kao šesnaest godina poteza slici do savršenog nesavršenstva dara s kojim se promatra sve bilo je od nekad isporučeno upravo tada – reče maglovito jutro i naglasi značaj otklona prema danu zapamti kao nikada do sada dodir do niti po kojoj život ako je prava strana bivanja proizvodi glazbu ugodnu svakom dijelu tijela s kojim te ima . . |