cor, cordis n. (čas prije svitanja)
.
. nije bilo noći ni sna nema racionalnosti u proteku sati dok slijedi se krijesnica zavojitom stazom tame vodi li Tihe k propasti ili slavoluk kraljevstvu kuje? prepustiš se poput pera zračnoj struji već vidiš dvoranu kamo se odvaguje naum s činom puti već siguran si sve što prođe brazda je sjemenu iz kog bit ćeš peljar svojoj luci i vladat ćeš kao što vladao si krugom u kom svi tvoji su kruzi istim središtem položeni do oboda gdje se svjetlost na obzoru lomi oku čekaš se praskozorjem čekaš se tom nemilosrdnom trenutku . . |