_m

.
.
odmaknem li se
od koitalne stvarnosti
od javno izloženih sablazni
preskočim li obzor razmišljanja
imperative pročitanih poglavlja
preostaje mi
sličica iz sna
čiji obrisi se oštre
do jasnih linija osmijeha

shvaćam što je potrebno bijegu
iz slatkoće egoizma – zaborav
svemu što nema stisak ruke do razuma
tada boravak u oblicima
bit će održiva misija
s konačnom destinacijom raspada bridova
između kojih nikada ne će ostati ništa
ukratko: ponavljajući fijasko
do svih onih bez svrhe duha

s druge strane je distopija paklene naranče
u kojoj okus bez boja prosto nema smisla

a negdje između
negdje nasuprot svih krivotvorina pamćenja
onkraj protokola piramidalnih uspjeha
negdje poslije sedam, poslije osam
poslije tisuća promašaja
ispija se kava
ispred Floriana
u gradu na stotinu sedamnaest otoka
tamo gdje čuje se šapat potopljenih hrastova
iznad ždrijela usnulog Zmaja
tamo je razgovor
koji nudi se osmijehom sa sličice
i ne prestaje nasuprot na licu
zaustavivši vrijeme u festival ugode
spajanja modrine azura i mora
na usnama
.
.

Oznake: veljača, M