_m
03.02.2024., subota
Freyja
.
. tko si, čija? kad riječ na usnama stavila si sutrašnjem danu zaustavivši vrtnju i obrnuvši vid u sljepilo ne smijem reći ne mogu izustiti ime udahu prema kome izvjesnost galopira potekle bi kiše zlatnih suza i isprale sve glifove od kojih je tajna sačinjena a tada svaki pokret bio bi uzaludan čin nauma zatočenog narom u podzemlju ne bi bilo povratka iz zaustavljenosti sve dok tlo se ne isuši i ne bude prekasno bilo što izreći onome trenutku kad Dragocjenost i Ukras pristupe Majčinom voljom ne mogu se suprotstaviti nepomičan umom ne sada, ne sutra morao bih prezdraviti čitavim životom i napokon uzalud shvatiti od čega se sastoji pogled ostavštini i kako ga na ruke staviti ne bi bilo dovoljno trebao bih se dvaput roditi iz bedra, iz glave dvostrukog sebe sažeti u jednom sučelice svakoj grmljavini neprestano gorjeti zlatom vode u svojoj kapi i konačno stati sjajem u oku kad obujmim sa svim četirima stranama svijet cijeli . . |
