_m

.
.
topla se melankolija
kosinom jutra spušta
takne točku na obrazu
u kojoj dno je kaleža
ako se povjeruje
da ispod kože je žeđi stvarnija zbilja

ispio bih stoljeća riječi
za samo jedan trenutak
tog malenoga obruča
u čijoj besjedi teče svjetlo glazbi
kao početak odraza

namjera nije od razuma
nisam od povijanja sjena
drugačijem hodu ovaj korak
neupitan smjera

poslije svih je orbita
mimo svih je razloga
središte kamena
iz kog se ista kamenitost shvaćanja
proteže do ruba

nema apstrakcije u istini do istoga
nema izdvajanja
a ne mogu ruke uroniti u nju
kao u bistru vodu
ne mogu ispijati stijenu
ne njezinu krutost
nitko ne može!
ako nema glazbe
i u njoj prozirnost
ako se svjetlu ne pokaže
.
.

Oznake: siječanj, M