strjelica
.17
. dan je raskrižje četiriju strana jednog pogleda povede kamo iskra je namjere što planut će za noć bez sna ne vraćaš se istoku kad razlomljen svjetlom u tebi je poput znaka na čelu privid mnogima ne vraćaš se starim bilješkama kad ruka gori mišlju ispred praznog papira prvu liniju pružaš ravnoj površini poput prvog zaveslaja slijedeći krugove kako se raspršuju dodirom sa svojim nastajanjima nikada isti i nikada sami od početka svog zaokruživanja jedno je središte svima otpuštena strjelica a put joj goruća nit na prstima s kojom se pogibelj uzima do druge strane ispod naličja tako si svoj i ovdje i tamo u prvoj kretnji do cilja i ne možeš prestati od nje u njoj je tvoja sadržina . . |