vodorige
.12
. uvijek se počne u sjeni ni crnoj ni svijetloj s obrisom katedrale u izmaglici počne se histrionski s kutom pogleda koji snagu temelja vidi na vrhu mogu biti nesmotren i ne vidjeti vodorige danju stisnute u kamenu poput kopalja a noću zbratimljene s Gorgonama mogu prešutjeti njihovo neprimjetno razgrađivanje koštane srži strukture ispod pročelja očekujem kako čvrstoća opeka odbit će svaku grubu riječ koja, kad se najmanje očekuje mogla bi u njoj misao upućenu s opakom namjerom i kad slomi joj se tijelo zabosti tamo gdje pogledu najkritičnije je mjesto obliku s kojim prostoru je dostavljen tada opazit će se neravnine bridova rastresitost boje drugačije od očekivane ali ljepše je strašnije vremenu ovaj protok slijediti i otkrivati narav tišine vode što svijet pokreće i mrtve tvari vrtnjom gura do sklada koji s ovim skladom se dodiruje . . |