ruke
.
. probudio sam se u poslijepodnevnom snu i dalje sanjajući iza zrcala preko odraza lijeve držao sam tvoju desnu ruku ručali smo kao i obično na samo našem mjestu odsječeni svemu što u poluživotu poslagano je u sjenu na licu osmijeh kao na slici uozbiljio se ništa u sebi ne promijenivši osmijeh na licu pamtim zapamtio sam po onome svemu što tvoje u tebi preda mnom se istom tobom sadrži i tamo si upravo onamo kamo bi htjela i ondje k onamo kamo si krenula osmijeh na licu čuvam na lijevoj trajnijoj strani desnom jačom rukom sebi ga prianjajući i ne marim ako svijet se prepolovi u trenutku bili bismo otišli s druge strane zrcala poznatoj galaktici gdje su pravila čista od ljudi i gdje slučaj nije namjera namjera je u njemu pa ako kažem već rekao sam izrečeno ako ruku ti čuvam ona već u mojoj je ruci i sve što tvoje je u tebi u meni se sadrži . . |