glas
.
. sveudilj do kože pitanja su koja nikada ne će biti postavljena ako si stanovnik u neutralnoj otopini promiskuiteta laik ili profesionalac – nebitno sve mimo tebe prolazi poput ovoga trenutka u kojemu svaka riječ izblijedi do slijedećeg i ne predstavlja ništa osim otiska stope na pijesku koju razmrvit će gravitacija ne bi li radije bio riba i sve oko sebe udisao u naravi smisla kao što elementima jesi mu dijelom a uzimao bi iz svega samo sebi značajno zauvijek tako zavezan njemoćom? Ili bi govor htio glas u kojemu su svi odgovori koje nitko nikada ne traži kad nisu od pitanja i kad je tišina religiozna rutina uma što ponoru svaku svijest vodi? nitko se ne čuje ništa se ne sluša, nema odjeka ako se nalaziš u trusnom području osobne prohibicije ali ako bio bi u zamahu krila leptira što može razlomiti Ande ne bi li se pridružio glasu bio mu dio ne bi li se tako priklonio onome što tvoje je u njemu? . . |