.
.
sveudilj do kože pitanja su
koja nikada ne će biti postavljena
ako si stanovnik
u neutralnoj otopini promiskuiteta
laik ili profesionalac – nebitno
sve mimo tebe prolazi
poput ovoga trenutka
u kojemu svaka riječ izblijedi
do slijedećeg
i ne predstavlja ništa
osim otiska stope na pijesku
koju razmrvit će gravitacija
ne bi li radije bio riba
i sve oko sebe udisao
u naravi smisla
kao što elementima jesi mu dijelom
a uzimao bi iz svega
samo sebi značajno
zauvijek tako zavezan njemoćom?
Ili bi govor htio
glas u kojemu su svi odgovori
koje nitko nikada ne traži
kad nisu od pitanja
i kad je tišina religiozna rutina uma
što ponoru svaku svijest vodi?
nitko se ne čuje
ništa se ne sluša, nema odjeka
ako se nalaziš
u trusnom području osobne prohibicije
ali
ako bio bi u zamahu krila leptira
što može razlomiti Ande
ne bi li se pridružio glasu
bio mu dio
ne bi li se tako priklonio
onome što tvoje je u njemu?
.
.
Post je objavljen 20.11.2023. u 00:07 sati.