_m
07.10.2023., subota
OK
.
.3.3. OK razumjet ću shvaćam uobičajeno je prešutjeti posvećenje s kojim si jedina od svih veća zbog uzlova regularne stvarnosti a stežu se i stješnjavaju prostor mogućnosti uobičajeno je od sebe odbacivati sve prijeteće vrhove nauma želja koje bi taj stisak mogle obesnažiti suviše toga bi se izgubilo nepovratno i ne bi bilo povratka ne bi bilo kao što se bilo a toliko njih samo o tebi ovisi i bili bi iznevjereni a to se ne može dopustiti stoga svaki dan otkidaš po jednu laticu pogledu jednu granu krvavim grudima slomiš i činiš to sebi uvjerljivo potrebno kao da zgotovljen scenarij od tebe jedino martirij očekuje ima svrhe svijetu kojem pripada se većinom napučenom strpljivim trpljenjem gdje se rađa i umire bez imena poslušno i pokorno bez suvišnog razmišljanja ima smisla vremenu bez ljepote oblika bez pokreta čina i bez urlika snova kad posvuda zaglušuje ista zajednička molitva upućena iskupljenju u jecajima istih ponavljajućih sudbina . . |
