mimeza
.
.28.9. činiju što bila je nadomak ruke sad u fragmentima pod stopalima nosiš svakim korakom oštre rubove zbrajaš do zamišljenog oblika u oku ne zaboraviš čega nema poput fantomske boli istrgnutog uda još uvijek svaki vrh žeđ, koja je bila u njemu, čitavu osjeća a nije iluzija, nije privid u stvarnom dodiru nedostupne strane postoji vrijeme svezano s vremenom ovim i kao što hrast crpi se visu vrhom lista iz podzemlja uskraćenog vidu tako i osjet s kojim se živo počinje niknuo je u tami posteljice neobjašnjeno prije i hranio se stvarnim kojeg sada nema i nije a s prvim plačem u točki gdje vrpca je prekinuta još uvijek spone do sveg svojega bivšeg čuva i svaki udah i svaki otkucaj oponašanja su kretnji nekog organizma koje do punine svog vremena i ovo vrijeme uzima . . Oznake: listopad |