anaesthesia II.
.
Worm Moonlight pomogne otrpjeti udarac osunčane zore promatram kako sjena otvara novo poglavlje a kamo će se izdužiti uzmem kao nepotrebno pitanje trajem tragam onako kako ovo zdanje podignuto je prije asfalta i stakla i prije nego okružili su ga uvjetovanim gradnjama bez pohvale bez prijekora tako je bolje, zdravije možda dostojanstvenije unatoč međašima i prečacima što ih mnoštvo postavlja važnijima u susretu jednolikim željama želim si glasnije hoću se glasnije: ne pripadam! tako počinje sadnja ne želim biti zaglavljen obodom kruga misao i osjet ne smiju biti zatočeni ponavljanjima eto, otpozdravljam životu sa svim njegovim ravnanjima eto, pobjeda je tvoja zašto bih negodovao već nisam, ne pripadam i ne pristajem na herezu sebi ja sam se određujem sam se sastavljam disanjem otkucajima to je sve i jedino što trebam drugo ne mogu i ne želim ne ću . |