I ZNAM DA VRIJEME RAZDVAJA SVIJETOVE, I MINUTE TEŠKE SU KO GODINE...
danas.....dok sam sišla s kata i otvorila vrata boravka....tamo na onoj crvenoj garnituri...na tren si sjedila ti i cekala da dodem da me zagrlis, da gledamo tv, da se ljubimo, da me mazis....uzas....ta sekunda u kojoj mi je prošlo to sjećanje, ta uspomena.....i kako je samo bilo stvarno. a opet tako daleko.
sjećam se tih dana koje smo provodile kod mene. mama je radila ujutro, seka bila u školi, tata u zagrebu..a ti i ja smo uzele "slobodan dan", nismo otišle pa bar na prva 3 sata i bile smo zajedno....samo ti i ja. bez ostatka cijelog svijeta.
sad bi dala sve za samo jednu minutu tog vremena. valjda u tvom svijetu samo postoji da si s jednom curom u vezi i kažeš da si zaljubljena u nju, a bivšoj govoriš da ju voliš i da će te uskoro biti ponovo zajedno. i da usput tu sadašnju curu varaš s bivšom svaki put kad se nađete same u 4 zida...jer ne mozeš izdržat a da ne poljubiš!! ako sam nešto naučila u našoj vezi, onda je to da je prevara nešto najgore što ti ona druga polovica može priuštit. i ja ne želim bit osoba s kojom ćeš ti varat svoje cure.
ima dana, od kad smo prekinule, kad si tako dobra prema meni, kad je sve tako...normalno. kad si govorimo nježne riječi...a opet, već sutradan ti spominješ nju i sve ode u kurac.
ubija me to. iscrpljuje. do kad će biti tako?
a nikad nikog nisam voljela kao tebe.
kaže se kao da je prva ljubav, ono što se ne zaboravlje, sve prolaziš prvi put.....
e draga moja, ti si meni iznad toga
svaki put kad te ljubim..ljubim te kao da nam je prvi (ili u ovom slučaju posljednji) put
rekla mi je jučer....wau, to boli. cuti da ju toliko volis i vidjeti da se toliko boris za nju. kao sto za mene nikad nisi.
dobro zasto svi to shvacaju osim tebe?????
i ajde, znam da nikad ovo neces citat....al nema ni veze.
jer sto god da ja tebi napisem, kazem, na koji god nacin...ne valja, nema utjecaja....ne dopire do tebe.
i boli.
i da se bar mogu naljutit, imati razlog mrzit te....ne voljet.....ne biti toliko tvoja
bilo bi lakse
ali sto god da napravis, sto god da ucinis i kazes, ili da ja cujem od drugih....ma sve je to ne vazno
preko svega prijedem
progutam
makar ne trazis to od mene
ne znam kud bi sa sobom. sta bi radila.
sve sam razjebala (da nisi ni znala) i onda me napucas
hm....bas zgodno
a i nije bas tako lose sad. samo sto sam zbunjena. jako.
i stvarno ne znam kako bi se trebala ponasat prema tebi. kad te volim-ne valja. kad kazem da mozemo bit i frendice ako bas to hoces-ne valja. kad kazem da cu se maknut-ne valja. kad kazem da te ne pustam-ne valja.
gle, s lica zemlje ne mogu nestati. nazalost. da mogu, ne bi me bilo vec od 12.12.2007.
ali eto prisiljena sam biti ovdje.
a zbog svega sto je bilo, ti bi mi mogla bar malo olaksat stvari.
ne znam kako i na koji nacin.
ja znam sta sam sve u stanju uciniti i na sto sam sve spremna kad bi imala drugu priliku.
ALI ETO NIJE U TVOM STILU DAVATI DRUGU PRILIKU LJUDIMA KOJI TE VOLE