prije nego sto udes u moj svijet mogu reci hvala sto si tu
Na posletku, ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za točak bršljen ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledećem bregu...
Okopniće moj otisak na tvom jastuku...
Kao jezuška na snegu...
Razbiću gitaru, crn je mrak ispunjava,
odavno se svoje pesme bojim,
pomera u meni one gene Dunava,
pa ja tečem i kad stojim.
Ali opet...Da l' bi ikad bila moja ti,
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da ne umem novce brojati
i da je ništa sve što nudim.
Na posletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošić što se teško pribada.
Da me može oduvati najblaži nemirac...
Da ću u po reči stati, da se neću osvrtati
nikada...
Ređaš po vitrini fini porculanski svet,
al' ja sam figurica bez žiga.
Pazi...to je bajka što ti pada na pamet,
fali ti baš ovaj cigan?
Ne dušo...
Tek u jesen otkriju se boje trešanja,
sve su slične u leto zeleno.
Na posletku ti si dobro znala ko sam ja,
čemu suze lepa ženo?
Draga moja, ti si navek znala da sam pajac.
Moj je šešir šatra pomična.
Usne, tice-rugalice, a u srcu tajac,
da sam kaput sa dva lica, da sam gos'n propalica
obična...
Na posletku, ti si navek znala da sam svirac...
i da je nebo moja livada.
Da me može oduvati najblaži nemirac...
Da ću u po reči stati, da se neću osvrtati...
![Image Hosted by ImageShack.us](http://img118.imageshack.us/img118/297/vitice1aaadm7.gif)
najljepse moje, kada rijeci otrovne ubiju njeznost, slome najbolje. a stras bez razuma, ruku pod ruku bili smo svoji i nicini.s kojom lakocom VJERNI i NEVJERNI.
![Image Hosted by ImageShack.us](http://img118.imageshack.us/img118/297/vitice1aaadm7.gif)