DIO NJE
ŽIVOT MOJ JE SAMO MOST
KOJI VEŽE OTOKE ŠTO MORE RAZDVAJA
OSTAVLJENA NA POLICI SJEĆANJA
ČEKAJUĆI NEKA BOLJA VREMENA
OBRISAT ĆU SUZE JER SUTRA JE NOVI DAN
CRPIT ĆU SNAGU IZ ONOGA ŠTO NA KRAJU OSTAJE
I REĆI TI
UVIJEK OVDJE PORED MENE POSTOJI JOŠ DIO TEBE
kazi kako dalje...
...kad ljubav nestane, kad se rijeci istrose, kad se natrag vise nemoze...
hej.....od the dana iliti 2.8 mnogo toga se u meni promjenilo...ali bez obzira na sve jedna stvar u meni nikad se ne mjenja-moja potreba za tobom...uzasno mi nedostajes i hocu popizdit kad mi se ne javis...dobra stvar je sto sam se opet vratila sportu,ali samo uz tvoju potporu mogu ostvariti svoje ciljeve,kako u zivotu tako i u sportu...pliz VRATI SEEEEEEEE.....one love,one life,one blood...
-- ...mala... -- 24.08.2006. u 13:12
mala, malena, znam da pamtis sto si ucinila...
vratih se s mora, jedva sam cekala da dodem, da mogu sjest na svoj krevet i plakat. od jada. od ocaja. od slomljene duse. jer, 10 dana nisam jela, povracala sam, zavrsila na infuziji, i mislila na nju. toliko boli uzalud. stalno pokusavam naci trenutak kad sam pogrijesila, sto sam to krivo napravila. znate sto mi je ona rekla? samo si me previse voljela i jos uvijek me previse volis. istina. no, granica izmedu mrznje i ljubavi je tanka. i ja ju sad vise mrzim nego sto ju volim. kako? je ona mogla a i kako je on mogao?
decko s kojim sam ju varala 2 tjedna jer mi se svidao, i osjetila sam da bi on mogao biti onaj s kojim bi mi bilo lijepo, i ona je znala, decko kojeg nisam ljubila kao sto ja ljubim,zbog nje, a kojeg sam voljela i kojeg sam ostavila zasto sto je ona rekla da me nece pustiti da odem s njim, da nije vrijedan nas. dok je jos sve bilo novo. staro tek nekih 5 mjeseci. dok smo bile zaljubljene. kako su mogli sad zavrsiti zajedno? po kojoj ona to logici odlucuje. i vidim u njezinim ocima da joj nije svejedno. da joj je stvarno stalo do njega. ali ne moze imati i mene na nacin koji hoce tj. ocekivat da cu se ja prema njoj ponasati isto i nositi ju kao do sad kao kap vode na dlanu. danas joj kazem, gotovo je, ne zelim vise cuti za tebe. a ona...rasplace se, pa nemoj tako ja te trebam...ne zelim da odes, bit cemo zajedno. ja te volim. ali ja sam tebe zamjenila s njim u njemu sam nasla tebe. on je ti samo u muskom obliku. ma da, ima kurac a ja ne. ma nece ju voljeti ko ja, nece ju ljubiti ko ja, nece joj pruziti sve. nece joj nitko dopustiti da ga mlati, doslovno, kao sto se znala izivljavati na meni pa bi ja poslje bila plava. i nitko samo zbog nje se nece odreci svega kao ja. i njemu i njoj je sad stalo jedno do drugoga. pa nek se vole nek budu zajedno. u cemu je problem? ja ih ne drzim. necu biti kuja, makar bi mogla, i traziti od nje da bira. franka za tebe i mene nikada nece sjati posebna zvijezda na nebu, koliko god se mi jako voljele. i necemo imati priliku ako si ju same ne pruzimo. ali ja ne mogu, ne zelim vise unistavati sebe. izrezala se. ima slovo t urezano na ruci. da zapamti prvo slovo imena cure kojoj je unistila zivot, koju je psihicki strgala. istina. ali pa sta. i ja sam imala izrezanu cijelu ruku velikim slovima pisano volim te. i on nikada nece razumjeti zasto sam ja bila takva kakva sam bila. zauvijek ce misliti da je bio samo jedan od klinaca u nizu. a daleko je od toga. nikada nece vjerovati da sam ga voljela i da mi je dan danas stalo do njega. jer nismo imali priliku, a da jesmo vjerujem da bi nam bilo sjajno. niti cu ja razumjeti zasto je ona nakon svega sto smo prosle takva prema meni. mogu zaliti, kriviti sebe, nas, vrijeme, godine, mjesto...na kraju svega ne ostaje mi pravo cak ni na suze. na nista. ne zelim zivjeti, ne zelim disati. starci to vide. i size. ne mogu mi pomoc. nitko mi ne moze pomoci. prijatelji nas pokusavaju spojiti, kakva korist kad...kad ona mene voli a zeli da ju on ljubi. jer, po njezinom je u redu kad ja nju volim i kad ona mene voli i kad dobiva poljubce od decka. a ja? sto je sa mnom? natrag ju ne mogu dobiti. jer preboljela je, krenula dalje, zamnom se nije ni okrenula. ostavila mi je prazninu. kad je ona odlucila otici od mene nitko ju nije uspio zaustaviti. a kad ja zelim otici, onda je panika. jer ona mene treba u zivotu. ona mene voli. samo...malo mi je tesko povjerovati nakon svega. i zao mi je sto ne idemo zajedno na gibonnijev koncert. ne mogu ja to. to su sve nase pjesme koje nas vezu. prebolno za mene. i ponovo, ja ispadam naivna glupaca, necija budala ili bolje receno frankina marioneta. plesem kako ona povuce koji koncic. radim sto mi kaze. izdresirala me ko psa. jedino sto nije uspjela je to da kad me ostavi, u meni ne ostane bol i tuga. kupila sam joj narukvicu. srebrnu sa prizmama. na svakoj prizmi je pisalo jedno slovo. zajedno su cinile dvije rijeci. ZAUVIJEK ZAJEDNO. zavrsila je na dnu mora. ionako mi se ne bi vratila. vise ne pripada meni. niti se ja osjecam njezinom. osjecam se suvisno. beskorisno. bezvrijedno. jer vise kao osoba ne postojim. nemam dusu. slomljena je. bas kao i srce. a htjela sam sve, htjela sam da budemo zauvijek zajedno. ona je bila sretna.i ja sam bila. i kaze mi danas, ja sam vidjela koliko si ti sretna bila kad sam te poljubila pred pejom. probudila sam ti nadu. u ocima ti ese vidio sjaj. kao da si se prvi put poljubila u zivotu. nije mi jasno kako? zasto? niti dobivam konkretno objasnjenje za to. od pun kurac ljudi s kojima sam bila, nitko me nikada nije ostavio. sad sam prvi put ja ostavljena. i boli uzasno. 24 dana je proslo od prekida. ne znas tko je cesce bio pijan. ja ili ona. ali znas tko ih je bio s trojicom nakon prekida. koja si je nasla decka koji ju hoce izjebat. koja se zabavlja, izlazi, druzi s prijateljima, a koja sjedi doma, place, i polako nestaje, propada. jer k vragu odrekla sam se svega. i ja sam popravljala stvari i kad je ona zasrala ali i kad sam ja zasrala. bilo je tonka nemoj izlazit subotama van, nemoj pit, pusit kurvat se. nisam. jer njoj idu na zivce svi moji prijatelji, pa sam ih ja poslala k vragu. od nje nisam to ocekivaa. rekla sam joj, idi zabavi se. i otisla je- zauvijek. na kraju ponovo ja nista ne dobivam. gubim sve. svu nadu, srecu, ma sve mi je iscupala iz ruku bez pitanja. srusila je cijeli moj svijet a onda i njegove temelje zavrsivsi s njim. ali ja sam joj spremna ponudi jos jednu priliku. koliko god me boljelo. ja bih sve opet ponovo. dovoljno je da mi kaze da me voli da ce biti bolje, kao sto mi je i rekla nocas. i ja znam da cu biti poovrijedena. da cu plakat. i da to nece trajat dugo. nemogu, ne zelim otjerati njega od nje. niti nju od njega. makar je ona rekla da mora birati da bira mene, ali...znam da nebi bas bilo tako. sve, bas sve dajem njoj. i sto mi vrijedi peja kad mi kazes da ja moram krenuti prva dalje pa ce i ona. kad me ne pusti od sebe. ja ne zelim da ona pati. njoj zelim sve najbolje. ako vec ja ne mogu biti sretna, neka bude ona. ja sam ionako porazena, stjerana u kut. i zelim samo nestati, zaboraviti, otici zauvijek daleko na neki drugi planet. ne mogu ovako. djeliti ju s drugima. a oni nikako da to shvate i prepuste ju meni. pa mi je lakse kriviti sebe, mrziti se, rezati, paliti, povracati, ne jesti, i cekati, i crknuti u svojoj agoniji. ionako sve sto kazem gubi na vrijednosti. pa cak i ono...volim te.
i kao sto sam rekla, napisala u jednoj od pjesama, a ona nikako da shvati.
ma ne, nije stvar u nama
stvar je samo u danima
kada smo si i malima
zivot uljepsavali poljubcima.
ipak nije prohujalo s vihorom:)
dobro, ajmo sad ispocetka. kad su se emocije malo smirile od jucer i one drame u parku. jel da ispricam sta je sve bilo? kako je doslo do toga? ma...ne. oni koji trebaju znat, znaju. uglavnom, zahvalna sam sama sebi sto sam tvrdoglava i sto kad si nesto zacrtam onda to tako mora i biti. sretna sam. ljudi moja, ja sam sretna. mislim...ne onako kako bi ja htjela ali...sam sretna. nakon subote, povrijedenosti, odbacivanja. shvatih nesto. ako ona vec i mora traziti utjehu u drugima...dobro. ali onda ja necu biti toliko ponosna i progutat cu taj svoj ego, pa cu biti uz nje. koliko-toliko nekakva podrska s vremena na vrijeme. jer ona bez mene nemoze, a ni ja bez nje. i jednostavno za dobrobit svi oko nas je najbolje kad smo mi zajedno. kad se podnosimo. i ne svadamo. ma zahvalna sam peji do neba sto me jucer slusala i moje cmizdrenje. sto se izvukla iz kade samo za mene i otisla u 23h sa mnom do franke da joj kazem da ju volim i da popravim stvar. koliko mogu. hvala ti sto me nisi odgovara i rekla da krenem dalje, da ju odjebem i zaboravim. ma na svemu ti hvala. e i hvala toplim sekicama :). no dobro, da ovo ne bi bio post zahvale, idemo dalje. pomirile smo se. dobila sam pusu :) zagrljaj i dvije najvaznije rijeci na svijetu. i skakala sam od srece. ko malo dijete. i ne, nece biti sve po starom. makar ja vijerujem u pejine rijeci da samo treba vremena i da cemo biti i sretnije nego do sada. a mozda se sve ovo trebalo dogoditi. sad svaka ima svoje prijetelje natrag, koji znaju, i ja drzim da je to jako vazno da oni razumiju i pomazu te da su potpora. a ne da nahuskavaju da bude s nekim tipom zato sto ne znaju. kako god bilo...zao mi je sto ju ne mogu usreciti, i sto samo zeli da ju netko poljubi, kaze da je lijepa, zagrli...a da to nisam ja. mene to boli. uzasno. ako tako treba biti da bi se ona osjecala dobro. u redu. ma nije uopce vazno u kakvom cu stanje ja biti. ma zajebi mene. sve samo sa nju.
P.S.: peja, ma ne smije ona tebi govorit kak si joj bas lijepa....ne, ne, ne...ja ljubomorna....jooooj...
i...hm...mislim da ces od sada morati malo cesce zvjerinjati uokolo kad si s nama...heh..ma znam ja da tebi to ne smeta....
One love...One blood..One life... (pjesma...uvijek mirise na uspomene...)
moja peja....kojoj sam zahvalna do neba...
so much for my happy ending...
jos jedna subota prolazi...ja se ne zabavljam. sjedim doma i placem. to mi ocito najbolje ide. jedno sam sigurno naucila. vise nikada necu nikoga voljeti i pustiti blizu svog srca. pre krhko je za sve one koji se samo poigravaju sa mnom. nadam se, nakon svega da su sad svi sretni i zadovoljni. cure, ivana, mirta, valentina...dobile ste ju natrag. prepustam je vama. ne mogu reci da mi nije bilo lijepo ovih godinu dana. ma ne zalim ni za jednom sekundom provedenom s njom. ali osjecam se ko budala. mozda sam to i zasluzila. i nije istina ono sto mi je duje rekao. da kad prekinemo, da se nece srusiti cijeli svijet. ona je povjerovala. i njoj se nije srusio. ali moj...vise ne postoji. samo mi nije jasno zasto? zasto mi je onda proslu noc govorila da me voli, bila samnom i uljevala mi laznu nadu kad je otisla s prvim koji je naisao. i ako ce sad oni i hodati...ma nece ju on nikada voljeti koliko ja. nadam se, da je sad sretna, da se osjeca normalno, bila je s deckom-ne sa curom. peja, sta mi to vrijedi, kakva korist od toga sta ja nju volim...nikakva. a osjecam se krivom. za sve sto se dogodilo.ma kad razmislim o svemu...bilo je lijepo dok je trajalo. ja sam se odrekla od svega zbog nje, svih prijatelja, apsolutno svega. i bila uz nju kad je plakala, smijala se...svaku minutu sam poklanjala njoj. kao sto do sad nisam nikome. i nije ona danas mene prevarila, hej pa ona je jos prije 12 dana prekinula sa mnom.i ne znam onda zasto se sada zalim. kad znam i sama, trebam krenuti dalje. i bilo bi jednostavnije da mi se ne vrte po glavi svi nasi zajednicki trenutci. ali kako ja uvijek kazem, velika sam cura, mogu ja sve preboljeti. i ne nije istina da vise boli kad te netko prevari. ne! uzasno boli kad si ostavljen, a ne zelis to biti. jednostavno..ne zelim i stalno se pitam kako? kako netko moze ljubiti nju, moju ljubav. kako ona to dopusta? i zasto? zasto? kad ju ja volim i vise od zivota. samo je pitanje vremena, kad cu preboljeti. jer lakse je zivjeti s mislju da cu ju jednom uspjeti odgurnuti u zaborav. imam na raspolaganju cijeli zivot. kojeg mrzim iz dna svoje proklete duse.
kad sve, bas sve...
sve jos mirise na nju.i dan, i jutro sto ce doci
nakon ove noci
noci bez sna
i dvijesto godina
sto ih brojim u samoci
od kako je otisla
u mojim venama jos je njenog otrova
jos je doza prejaka...
Ne pitaj me nocas nista pusti me da sutim
Ja nocas trebam mir
Stare rane opet peku moje bitke dalje teku, duso
Ti nemas nista s tim
Sa tvojeg izvora moja se dusa napila
Zedna tvojih godina
I sada mamurna pita gdje je utjeha
Gdje je mladost nestala
Idu dani ja ih pratim, ponekad do tebe svratim
Duso trazim zaborav
Molim sate da se vrate tragovima njenim hodam
Tiho kao da je tuSve jos mirise na nju, i dan, i jutro sto ce doci
Nakon ove noci, noci bez sna
I dvjesto godina da ih brojim u samoci
Otkako je otisla.
U mojim venama jos je njenog otrova
Jos je doza prejaka
o happy day...
ajmo sad svi koji pisu meni sranja po drugim blogovima, da vas vidim sad, evo vam novi post samo za vas. pa sad komentirajte koliko god hocete. ali serite MENI po MOM blogu a ne po blogu od frendice.
jao peja jel ti vidis koliko se ove mlade bjelovarske gamadi nakotilo na blogu.hr? pa to je strasno. mislim ono jos cu na kraju ja ispasti najveci negativac za neku jebenu izmisljotinu u vezi karla i tebe. kako se ljudi odmah medusobno brane a ni ne znaju u vezi cega zapravo seru. pazi sad ovo. franka & me= the end. i onda umjesto da sad svi puste na miru i mene i nju i budu sretni sto su ju dobili natrag jebote idu meni srat. ma piksa vam nutele prekiniti vise izigravat neki kurac. balavice jedne. sta mislite da ste sad bozice svemoguce ako ste upisale prvi razred gimnazije? pas macku i vas ajde vise ohladite sa svime. nek ide van ako ce svaku subotu s vama. mogla je to i do sad. moji prijatelji nikada nisu srali njoj za sve sto je meni radila. nisu bili odusevljeni ali su je prihvatili. i znate sta su jos radili? tjesili su je. koja se od vas udostojila pitati ju zast je takva i otici iz 7-mice i biti s njom? ma zderite se svi koliko god vas ima. nist mi ne mozete predbacivati a najmanje neke stvari za koje niste ni znale. niti ste se trudile saznat. a jos vam je manje bilo stalo do nje. samo ste gledale svoje interese. dajte se pogledajte u ogledalo pa mi recite sto vidite. nista, zar ne? znate zasto? zato sto zapravo o pravom prijateljstvu nista ni ne znate.
