Kako rijetko nam se dogodi Ta iskra koja odvodi Na drugu stranu onog što se smije a što ne smije Kao rijeka koja nosi me U nepoznato more Tvoj osmjeh skriva čežnju Koju čuvaš za mene a Ja se kajem Što nisam tvoj
dakle u radnom tjednu koji je zapoceo punom parom
valja se prisjetiti kako je vikend zapravo bio lijep
i kako ce nam sto prije proci tjedan ako ce mo sto vise spavati
ili skraceno....treba prespavati sve sto se prespavati da
u to ne ulaze sve moguce kavice i tracanja
vec pokoji dan u skolici 
pa krenimo....
posto sam dobila opomenu!? 
ne znam kako da se izrazim
oh, ipak znam!
posto se gay cura upustila u stoljetno prigovaranje kako pisem depresivne postove
osim kad stavim fotkice
eto tek toliko da ona ne prigovara kojih sljedecih sto godina
stavljam one pristojnije od subote
(treba jos nadodati kako se ovu subotu nije konzumirao alkohol jer smo mi svi dobra djeca, i kako su se ljudi po obicaju (to je valjda postao svima ritual) negdje oko 12 kad su postali gladni skupili kod mene i papali (a nije da nismo isle jest u 6 u restoran al ok, mozemo mi puno pojesti) nakon cega je usljedilo vracanje u grad i uspjesno razbacivanje po plesnom podiju (a netko i po takozvanoj the tarkus pozornici) i nadmetanje s klincadijom od 12 godina koja uspijesno ispijaja prve litre piva u zivotu i pale cigare poput starih pusaca, tko se moze vise glupirati)
naravno da su moje koke pobjedile 
(al lena je ostala u ratobornom zaru sve do ponedjeljka kad sam ja morala na cesti klecati i preklinjati da me prestane maltretirati)
e mislim da bi sad bio red da vam stavim neke fotkice
kao i uvijek sve je pocelo grljenjem...ts ts ts
naravno onda su i ove dvije pratile najnoviju modu grljenja
pa su grlili i mene
ona je pila...
jer zeli imati ovakvu busu
a ona je bila ljuta jer vec ima takvu busu i nije se htjela slikati s nikim osim sa svojom starkom
usljedio je i pokoji grupnjak....
i za kraj...
i'm walking away from the troubles in my life
i'm walking away oh to find a better day
kissam vas sve
stvarnost je iluzija uzrokovana nedostatkom alkohola...
izgubivsi tebe, izgubila sam sebe
eto, uvijek kad se dogodi nesto ovako
sjetim se...kako kad sam imala tebe
imala sam i gdje otici
s nekim razgovarati
nisam se morala vratiti kuci, mogla sam ostati kod tebe
i kako si uvijek znala, kako si danas znala
a kad te ionako zovem da budes tu, hodas uz mene
pricas o sebi, pa vidim da i tebi nije lako
i uvijek mi glavom prode ista misao
bili nam bilo lakse da smo zajedno?
bili ti udarci manje boljeli?
mozda
mislim i ovako ne bole
bole jedino fizicki
jer kad te mlatne netko stariji i jaci....
a sve i da hoces ne mozes se obraniti
ah malena, boli slusati da i ti to prolazis
i sjecam se prvi put kad sam ti dosla
onakva sva krvava
kako si me pazila i mazila
a gle nas sad
kazemo si samo...ni prvi ni zadnji put
i eto samo nekako u ovakvim trenutcima
sjetim se kako sam zrtvovala sve zbog tebe
i nije mi zao
e da je bar duze potrajalo.....
mozda nikada ne bi saznala kako se osjeca onaj tko te izgubi
So, so you think you can tell Heaven from Hell,
blue skies from pain.
Can you tell a green field from a cold steel rail?
A smile from a veil?
Do you think you can tell?
And did they get you to trade your heroes for ghosts?
Hot ashes for trees?
Hot air for a cool breeze?
Cold comfort for change?
And did you exchange a walk on part in the war for a lead role in a cage?
How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls swimming in a fish bowl, year after year,
Running over the same old ground.
What have we found? The same old fears.
Wish you were here.
only you
O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
i sto ima novo kod vas ljudi???
hajde pricajte mi o sebi
kako provodite dane?
gay cura....
ja znam, i uvijerena sam da ces se ti nama vratiti
pa ne mozes tek tako samo otici!!!!!!
znas ti koje je to razocaranje za djete poput mene?
znas li???
budi dobra, ne slamaj zenska srca (bas cesto)
i posjeti nas koji put
pa makar i u prolazu
--------------------------------------------------------
i tako prolaze dani
dan za danom
sve vise me puca ono neko raspolozenje....
znas ono kad se ufuras u dobar film
i svaki kadar ti je napet
e to, bas to
zabpravih na sve
pomirih se sa stvarnoscu
i proslost ostavih iza sebe
bravo ja
(spontani aplauz)
hvala, hvala
sad me neka baba skoro pokupila!!!
gamad!!!
tko joj je dao vozacku????
ona bi mene gazila.....
ts ts ts
-----------------------------------------------------
eh vidi.....posvecujem ti pjesmu
Looking from a window above
It's like a story of love
Can you hear me.
Came back only yesterday
Moving further away
Won't you hear me.
( All I needed was the love you gave
All I needed for another day
All I ever knew
Only you )Sometimes when I think of your name
And it's only a game
And I need you
Listening to the words that you say
Getting harder to stay
When I see you
This is gonna take a long time
And I wonder what's mine
Can't take no more
Wonder if you'll understand
It's just the touch of your hand
Behind a closed door
...proljece je u gay baru.....
bar
jedan bar
jedan mali bar
gay bar
......
o dosado moja sto ucinis od te djevojke sto sjedi sa mnom
da je i pjesme o gay barovima pocela pisati i uglazbljivati
bit ce bolje.....
cim decka nades
koliko seze ljudska glupost????
pa...gledano na moj razred....
daleko. jako daleko
hoda frend po razredu i gleda svaku curu
iz toga je zakljucio da ide u sugav razred
gdje moze nabrojati sve cure koje su djevice
(ha doobrooo sto covijeka veseli)
dode jedna frendica i na tu njegovu provalu mu lijepo kaze da prvo pogleda sebe i upita se zasto je on djevica....
njegovo je bilo: suti!! ajd suti!!
inace deckima sa 18 godina je najveca obrana i sve sto znaju reci SUTI! AJD SUTI!
da, cisti dokaz zrelih ljudi
dalje...
(ucenica se dobrovoljno javi odgovarati jednu pjesmu i pricati o njoj)
prof: reci mi koji je dojam na tebe ostavila pjesma
ucenica: ostavila me bez daha, to je sve sto sada mogu reci
bravo, bravo
za to stvarno moras biti specijalno specijalan
pisem ja tako u subotu nesto pod engleskim na plocu
i prof komentira da su me trebali ucitelji mlatiti u 6.osnovne pa da bi onda to znala
ne, vas nisu trebali pustiti na faks
ah.... ponekad se upitam sto ja radim u toj skoli
jos mi nitko nista nije pametno rekao u njoj
slusah danas traceve od subote
we!!!!
zasto se ljudi ubvijek bave tudim zivotima a ne vlastitim??????????????
tek je pocetak tijedna....a ja bi da je kraj
da se maturanti vise maknu i prestanu nabijati komplekse kak su oni gotovi
a mi imamo jos godinu dana
gamad jedna
oh, da....mamina recenica....
zaradi pa si kupi
i onda.....
za 10 minuta
e da, prijavila sam te za volontiranje na tjednu suvremenog plesa
bravo mama, bravo
sva sreca pa se zajebala jer imam....sto ono u to vrijeme????
skolu, pa da!!!
tjedan je zapoceo
u relativno veselom raspolozenju (izuzmemo li nesto malo tuge povezane s nostalgijom i sjecanjima
i jedno potpuno nepotrebno lupanje skolskim vratima nicim izazvano- NE BIH JA TEBI PISALA PJESME NA KLUPU!!!
1. to je staromodno
2.ja nemam nastavu gore
3.jos uvijek smatram da je bok puno lijepsi pozdrav od barbarskog nacina lupanja vratima)
pa se nadam da ce meni ALI I SVIMA VAMA isto tako dobro zavrsiti
saljem puno ljubavi svima, da budete sretni
a onako usput, mogao bi ju netko i meni poslati usput
kiss
HOCU MAJICU KAKVU IMA TIP U SPOTU!!! ONU ZUTU DI PISE I LOVE THE AMISH!!!!! nek mi ju netko nabavi
utjeha kose
mama, tata, kad vec citate ovaj blog onda bar i komentirajte!!!
dali se moze umrijeti od dosade?
pitanje postavljeno pod hrvatskim.
odgovor...pa ako se mozes ubiti od dosade onda valjda mozes i umrijeti
nisu mi danas bile bas jasne te spike
al ok
evo vam pjesma, meni jako draga, bila je vec jako jaaaako davo objavljena ovdje
ali da vas prisjetim
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
A. G. MATOŠ
nema bas nesto zanimljivo
osim tu pojedinih komentara
i ljudi koji do kazuju iz dana u dan svoju nezrelost
ali i to je ok
budi te mi lijepi, sexy, pmetni, sarmantni i veseli preko vikenda
nadodano......
samo za moje decke....
bilo mi je danas ugodno s vama
rekla si da me volis...zeljela sam da ostanes tu...zauvijek....ali snovi su te odnijeli stazama zimske noci...
eh draga.....ocito ja nikada necu sa sigurnoscu znati
u koji dio svog zivota da te stavim
da te zaboravim ili da zivim s tobom??
ne mogu ni jedno ni drugo
valjda je to razlog zasto te ostavim
a kad te vidim....ne mogu a da te ne poljubim, zagrlim....
...i kazem, budi samo moja....
ah....zbunjola mala, sta ces???
----------------------------------------------------------------------------
totalno mi je glupo i jadno
sto si mi ti, bas ti, objavila rat
a znas da ako prihvatim-gubis
kao sto si izgubila mene
ono, ak si mi bivsa, onda budi bivsa
znam da tebe jedno BOK puno kosta
zato ne trazim da ga izgovoris
ne trazim nista
podizem ti, evo odmah bijelu zastavu
predajem se....nema smisla....
sta hoces? da pricam lose o tebi?
nema sanse, draga
opet, ti odlucujes sto i kako s nama
ja cu pricekat da ti pocnes koristiti svoj mozak
a ne mozak svojih frendica
da izgradis napokon svoje ja
imas neko svoje misljenje
i da se suprostavis drugima, onda kad treba
ja sam vec sad bolja osoba nego sto ces ti ikada moci biti....
jesam, rekla sam ti to
i ne, nije mi zao
makar ti to nisi shvatila
e vidis, ti pljujes po meni
a ja sam se izdignula iznad toga
opet, po ne znam koji put
i sta sad radis?
hodas gradom tako ponosno
pa daj onda kad me vidis ne okreci glavu
ne spustaj pogled
ne prelazi cestu
nastavi hodati tako ponosno pored mene
hajde, ako mozes!!
---------------------------------------------------------------------------------------------
od tebe ocekujem samo jedno
da se javis
nije bitno kad
ja sam se tebi javila nakon 2 godine
mozes i ti meni
kad prode dovoljno vremena
kad zaboravis sve
kad me prestanes mrziti
bas kao sto si me presala i voljeti
--------------------------------------------------------------------------------------------
Koliko si puta bio nasmijen a tuzan,
koliko si puta snio isti san a ruzan:
kad stojis sasvim sam tu na pragu doma svog
vjetar lisce raznosi ali nema nikog tvog
gdje je sada djevojka koju si zavolio,
gdje su prijetelji svi koje si prebolio.
Koliko su puta htio reci to sto nebi smio,
koliko si puta ceko da nazove te poznat nek`o
zemlja vrti se u krug ljeta odlaze u dim
svako svakom placa dug nemam nista ja sa tim
dali negdje postoje ljudi kao sto smo mi
ljubav gdje razvaljuje kapije od straha.
Hej sta je nama ostalo uspomene samo,
hej kako bi te volio vidjeti bar malo.
Uludo su ljeta prosla, nikad ona nije dosla
poljubcima da me bude, usnama da tresnje nudi.
Evo, uzmite mi sve, ja sam ruke digao
kad na sretne obale nikad nisam stigao
Zemlja vrti se u krug ljeta odlaze u dim,
volio sam samo nju ne`k je sreca prati
Hej sta je nama ostalo uspomene samo,
hej kako bi te volio vidjeti bar malo.
plavi orkestar-uspomene
ja sam budala koja ne zasluzuje biti voljena
oprosti za svaki nas neuspijeh
moj neuspijeh
oprosti za svako svejedno
nikada nije bilo niti ce ikada biti
ne s tobom, ne s nama
oprosti za sve sto si trazila od mene
a ja ti nisam pruzala
nisam ni pokusala.
ne budi tuzna
ne placi
ne zbog mene
ne zbog nas.
sto sad osjecam?
prazninu...bol...tugu....
dvije najiskrenije rijeci?
VOLIM TE
to sad ne znaci nista, znam
glavom jos odjekuje - ostavljam te
znas zasto sam to napravila
ne zasluzujem osobu poput tebe
znam da me voli
jer i ja volim tebe
ali...je li ljubavi vrijedan
covijek poput mene?
bojim se da ne...
bojim se da sam izgubila nesto najvrijednije....
zapravo ti cijelo vrijeme pokusavam reci
ZAUVIJEK SAMO TVOJA.....
i'm here... without you baby, just to low my lonely mind.
I think about you baby and I dream about you all the time...
I'm here without you baby, but you are still with me in my dreams....
And tonight girl, it's only you and me...
sjecas se??
za tebe
danas sam zaplakala
onako tiho, u sebi
s grcem na licu
danas sam joj htjela reci
da nije jos zaboravljena
da je jos uvijek tu, negdje
jos tu negdje pored mene
i da me u stopu prati
svaki nas zajednicki dan
nocas sam pozeljela sekundu za nas
samo sekundu u kojoj ju mogu pogledati
iskreno, onim svojim tuznim pogledom
danas ne zelim vratiti vrijeme
ne zelim ju moliti da se vrati
i ne zelim da misli kako ju volim
danas samo zelim misliti o danim
kada smo sanjale o nama
jer lijepo je malena samo na tren
sjetiti se nas kao necega lijepog
od tolike mrznje, bjesa, kajanja i prezira
sto je ostalo nakon nas u tebi
djevojko nisi vise mala
odrasla si shvatila sam
za nas vise sada ne bi postojalo zauvijek
danas sam zaplakala
onako tiho, u sebi
s grcem na licu
danas sam joj htjela reci
da nije jos zaboravljena
ai necu, sutjet cu
i pustiti da prode i ovaj dan...
htjedoh staviti poseban naslov ali nikako ne pronalazim dostojan i prave rijeci
od kud sad ovo?
zasto bas sad??
pricala sam neki dan s jednom osobom....
starijom pa ujedno i mudrijom
pricale smo zasto volimo kazaliste, dali je to zbog nasih roditelja
s kojima smo od rodenja provodili sate i sate na njihovim probama ili....
zbog nekih posebnih osoba....
odgovor pretpostavljate.
prerano je jos....ali ja se evo sjetih danas bas bake....
"Prije 34 godine otvorila mi je Zvjezdana Ladika vrata raja, otvorila mi je vrata kazališta. Danas su se njezina rajska vrata otvorila i sada negdje gore priča priče anđelima. I sigurno radi kazalište, sigurno ima probu, sigurno piše novi tekst. Samo ga mi više nećemo čuti. ", piše danas Vitomira Lončar, sjećajući se Zvjezdane Ladike.
Ali zato, već drugi tjedan, i to baš u Varaždinu, njezinu Varaždinu, koji je zbog svoga Ive toliko voljela i u kojem će konačno opet biti s njim, ovaj put zauvijek, odjenut ću kostim Lisice Varalice i Zvjezdana će biti opet tu. Kao i onoga dana prije 34 godine kad je rekla mom tati da me dovede u kazalište. U PIK. Na mjesto koje je promijenilo i odredilo moj život. Naše živote.
Nabrojiti sve nas koji smo bili tamo tada, prije i poslije, nemoguće je, ali se prepoznajemo. Prepoznajemo se po nečem jedinstvenom, posebnom, pikovskom, nečemu što imamo samo mi pikovci koji smo bili kod Zvjezdane.
Mogu li nabrojiti predstave koje sam s njom radila? Bilo bi toga previše i ne bi stalo u karticu teksta, a što može stati?
Možda može stati onih naših bolničkih deset dana. Ja sam ležala u bolnici na intenzivnoj, a Zvjezdana je bila na »običnom« odjelu. I svaki dan dolazila mi je »u posjet« i pričala, pričala...
Sjećaš li se, Vitica, kad smo igrali predstave po školama po Zagorju, pa smo ostali u poplavi u starom fići, pa nam je bakica u jednoj kući donijela lavor vruće vode u kojem smo svi zajedno grijali noge, a na sebe smo odjenuli kostime, medvjeda, harlekina i lisice, jer nam je odjeća bila skroz mokra.
Sjećaš li se kako nam je krepalo grijanje u kombiju već kod Brežica, a trebalo je doći do Kölna? Sjećaš li se, sjećaš li se? Kako se ne bih sjećala, kako bih ikada mogla zaboraviti što smo sve prošli i što nam se događalo. Ali jedno se nikada nije moglo dogoditi – da otkažemo predstavu. Nije bilo šanse. Nije bilo šanse.
I kad bi se predstava trebala danas igrati, danas, kad je Zvjezdana otišla, ona ne bi dala da se otkaže. Jer predstava je važnija i od života i od smrti. Predstava je najvažnija na svijetu.
Da sam samo to naučila – bilo bi dovoljno za cijeli jedan život.
nakon ovoga teksta, vodile su se mnoge polemike i rasprave.
ne bih sad ulazila u njih
nisu vrijedne toga
neki su rekli kako je Bucki cijeli zivot predstava.
neki da je jos uvijek losa glumica.
krenula su prepiranja...o tome tko je koga izbacio iz ZKM-a i Male Scene
na uvede i vrijedanja javili su se i Bucka i Šimić
branili svoju cast i svoj obraz
ja samo znam....
da gledano ocima djeteta....
ne mislim nikome nista predbacivati....
samo cuvati sve ono nauceni i nastaviti uciti od onih
koji su imali tu cast uciti od nje...
uglavnom....
eto doslo mi je da to napisem
ne znam zasto ni zbog cega
jednostavno...eto spucalo me nesto
znas ono kad si rekla da si bila u Rovinju ili gdje vec i da si se sjetila ljeta
eto tako sam se i ja zbog tih tvojih rijeci prisjetila svega...pa i nje
ah....
vikend je takav kakav je
tmuran, kisovit i siv
ali zato vi budite nasmijani, veseli, lijepi i iskoristite ga :)
sjedni i uzivaj
Glas prvi dan…krenulo je sasvim laganim tempom….
A onda nas je drugi dan izmucila….
Za to vrijeme na pokretu je bilo vrlo zivahno….
Da ne kazem i prezivahno….svi u nekom transu…
Ajmo…akcija! Pokret!
Ma hajde mozes ti to…..
Zasluzeni odmor….
Tako zeljno iscekivan svaki dan
I za kraj zajednicka fotka
Lutkarima….pljescem……jer….
Ova djeca….
…Su napravila ove lutke….
Bravo, bravo!
A dok su se svi tako lijepo zabavljali…pisci su imali drugih problema….
Pisali su…
I pisali….
I pisali….
I kad su napokon napisali……trebalo je to i izvesti
Voditeljica je krenula puna elana…
Al brzo ju je to proslo…
Ajmo ispocetka….slusaj sto moras napraviti
Aha….a to…
Cek da razmislim…..
… i prepravim….
Jel sad dobro???
To!! To sam trazila!!!
I za kraj….naravno….sve je zavrsilo alkoholom….
Osmijeh na licu bio je tu
Zahvale svim sudionicima radionica, organizatorima BOK festa, mojoj mami sto je to sve omogucila i iz-organizirala i sto danas ima razumijevanja za mene pa me nije tjerala u skolu.
Hvala voditeljima- redom…..
Pokret- Dražen Šivak
Lutkari- Kruna Tarle
Dramaturgija – Maja Sviben
Glas-Suzana Nikolić
Vidimo se na ljeto u Pazinu u kazalisnim kampu.
Pa-pa
Za vas sve ostale….TEATAR.HR PONOVO RADI!!!!WE!!!!
Evo nadam se da sam se ovime iskupila za ne javljanje od 4 dana.
mila jebote irud!!!! (gospon irud je isusov magarac)
