so much for my happy ending...
jos jedna subota prolazi...ja se ne zabavljam. sjedim doma i placem. to mi ocito najbolje ide. jedno sam sigurno naucila. vise nikada necu nikoga voljeti i pustiti blizu svog srca. pre krhko je za sve one koji se samo poigravaju sa mnom. nadam se, nakon svega da su sad svi sretni i zadovoljni. cure, ivana, mirta, valentina...dobile ste ju natrag. prepustam je vama. ne mogu reci da mi nije bilo lijepo ovih godinu dana. ma ne zalim ni za jednom sekundom provedenom s njom. ali osjecam se ko budala. mozda sam to i zasluzila. i nije istina ono sto mi je duje rekao. da kad prekinemo, da se nece srusiti cijeli svijet. ona je povjerovala. i njoj se nije srusio. ali moj...vise ne postoji. samo mi nije jasno zasto? zasto mi je onda proslu noc govorila da me voli, bila samnom i uljevala mi laznu nadu kad je otisla s prvim koji je naisao. i ako ce sad oni i hodati...ma nece ju on nikada voljeti koliko ja. nadam se, da je sad sretna, da se osjeca normalno, bila je s deckom-ne sa curom. peja, sta mi to vrijedi, kakva korist od toga sta ja nju volim...nikakva. a osjecam se krivom. za sve sto se dogodilo.ma kad razmislim o svemu...bilo je lijepo dok je trajalo. ja sam se odrekla od svega zbog nje, svih prijatelja, apsolutno svega. i bila uz nju kad je plakala, smijala se...svaku minutu sam poklanjala njoj. kao sto do sad nisam nikome. i nije ona danas mene prevarila, hej pa ona je jos prije 12 dana prekinula sa mnom.i ne znam onda zasto se sada zalim. kad znam i sama, trebam krenuti dalje. i bilo bi jednostavnije da mi se ne vrte po glavi svi nasi zajednicki trenutci. ali kako ja uvijek kazem, velika sam cura, mogu ja sve preboljeti. i ne nije istina da vise boli kad te netko prevari. ne! uzasno boli kad si ostavljen, a ne zelis to biti. jednostavno..ne zelim i stalno se pitam kako? kako netko moze ljubiti nju, moju ljubav. kako ona to dopusta? i zasto? zasto? kad ju ja volim i vise od zivota. samo je pitanje vremena, kad cu preboljeti. jer lakse je zivjeti s mislju da cu ju jednom uspjeti odgurnuti u zaborav. imam na raspolaganju cijeli zivot. kojeg mrzim iz dna svoje proklete duse.
kad sve, bas sve...
sve jos mirise na nju.i dan, i jutro sto ce doci
nakon ove noci
noci bez sna
i dvijesto godina
sto ih brojim u samoci
od kako je otisla
u mojim venama jos je njenog otrova
jos je doza prejaka...
Ne pitaj me nocas nista pusti me da sutim
Ja nocas trebam mir
Stare rane opet peku moje bitke dalje teku, duso
Ti nemas nista s tim
Sa tvojeg izvora moja se dusa napila
Zedna tvojih godina
I sada mamurna pita gdje je utjeha
Gdje je mladost nestala
Idu dani ja ih pratim, ponekad do tebe svratim
Duso trazim zaborav
Molim sate da se vrate tragovima njenim hodam
Tiho kao da je tuSve jos mirise na nju, i dan, i jutro sto ce doci
Nakon ove noci, noci bez sna
I dvjesto godina da ih brojim u samoci
Otkako je otisla.
U mojim venama jos je njenog otrova
Jos je doza prejaka