kazi kako dalje...
...kad ljubav nestane, kad se rijeci istrose, kad se natrag vise nemoze...
hej.....od the dana iliti 2.8 mnogo toga se u meni promjenilo...ali bez obzira na sve jedna stvar u meni nikad se ne mjenja-moja potreba za tobom...uzasno mi nedostajes i hocu popizdit kad mi se ne javis...dobra stvar je sto sam se opet vratila sportu,ali samo uz tvoju potporu mogu ostvariti svoje ciljeve,kako u zivotu tako i u sportu...pliz VRATI SEEEEEEEE.....one love,one life,one blood...
-- ...mala... -- 24.08.2006. u 13:12
mala, malena, znam da pamtis sto si ucinila...
vratih se s mora, jedva sam cekala da dodem, da mogu sjest na svoj krevet i plakat. od jada. od ocaja. od slomljene duse. jer, 10 dana nisam jela, povracala sam, zavrsila na infuziji, i mislila na nju. toliko boli uzalud. stalno pokusavam naci trenutak kad sam pogrijesila, sto sam to krivo napravila. znate sto mi je ona rekla? samo si me previse voljela i jos uvijek me previse volis. istina. no, granica izmedu mrznje i ljubavi je tanka. i ja ju sad vise mrzim nego sto ju volim. kako? je ona mogla a i kako je on mogao?
decko s kojim sam ju varala 2 tjedna jer mi se svidao, i osjetila sam da bi on mogao biti onaj s kojim bi mi bilo lijepo, i ona je znala, decko kojeg nisam ljubila kao sto ja ljubim,zbog nje, a kojeg sam voljela i kojeg sam ostavila zasto sto je ona rekla da me nece pustiti da odem s njim, da nije vrijedan nas. dok je jos sve bilo novo. staro tek nekih 5 mjeseci. dok smo bile zaljubljene. kako su mogli sad zavrsiti zajedno? po kojoj ona to logici odlucuje. i vidim u njezinim ocima da joj nije svejedno. da joj je stvarno stalo do njega. ali ne moze imati i mene na nacin koji hoce tj. ocekivat da cu se ja prema njoj ponasati isto i nositi ju kao do sad kao kap vode na dlanu. danas joj kazem, gotovo je, ne zelim vise cuti za tebe. a ona...rasplace se, pa nemoj tako ja te trebam...ne zelim da odes, bit cemo zajedno. ja te volim. ali ja sam tebe zamjenila s njim u njemu sam nasla tebe. on je ti samo u muskom obliku. ma da, ima kurac a ja ne. ma nece ju voljeti ko ja, nece ju ljubiti ko ja, nece joj pruziti sve. nece joj nitko dopustiti da ga mlati, doslovno, kao sto se znala izivljavati na meni pa bi ja poslje bila plava. i nitko samo zbog nje se nece odreci svega kao ja. i njemu i njoj je sad stalo jedno do drugoga. pa nek se vole nek budu zajedno. u cemu je problem? ja ih ne drzim. necu biti kuja, makar bi mogla, i traziti od nje da bira. franka za tebe i mene nikada nece sjati posebna zvijezda na nebu, koliko god se mi jako voljele. i necemo imati priliku ako si ju same ne pruzimo. ali ja ne mogu, ne zelim vise unistavati sebe. izrezala se. ima slovo t urezano na ruci. da zapamti prvo slovo imena cure kojoj je unistila zivot, koju je psihicki strgala. istina. ali pa sta. i ja sam imala izrezanu cijelu ruku velikim slovima pisano volim te. i on nikada nece razumjeti zasto sam ja bila takva kakva sam bila. zauvijek ce misliti da je bio samo jedan od klinaca u nizu. a daleko je od toga. nikada nece vjerovati da sam ga voljela i da mi je dan danas stalo do njega. jer nismo imali priliku, a da jesmo vjerujem da bi nam bilo sjajno. niti cu ja razumjeti zasto je ona nakon svega sto smo prosle takva prema meni. mogu zaliti, kriviti sebe, nas, vrijeme, godine, mjesto...na kraju svega ne ostaje mi pravo cak ni na suze. na nista. ne zelim zivjeti, ne zelim disati. starci to vide. i size. ne mogu mi pomoc. nitko mi ne moze pomoci. prijatelji nas pokusavaju spojiti, kakva korist kad...kad ona mene voli a zeli da ju on ljubi. jer, po njezinom je u redu kad ja nju volim i kad ona mene voli i kad dobiva poljubce od decka. a ja? sto je sa mnom? natrag ju ne mogu dobiti. jer preboljela je, krenula dalje, zamnom se nije ni okrenula. ostavila mi je prazninu. kad je ona odlucila otici od mene nitko ju nije uspio zaustaviti. a kad ja zelim otici, onda je panika. jer ona mene treba u zivotu. ona mene voli. samo...malo mi je tesko povjerovati nakon svega. i zao mi je sto ne idemo zajedno na gibonnijev koncert. ne mogu ja to. to su sve nase pjesme koje nas vezu. prebolno za mene. i ponovo, ja ispadam naivna glupaca, necija budala ili bolje receno frankina marioneta. plesem kako ona povuce koji koncic. radim sto mi kaze. izdresirala me ko psa. jedino sto nije uspjela je to da kad me ostavi, u meni ne ostane bol i tuga. kupila sam joj narukvicu. srebrnu sa prizmama. na svakoj prizmi je pisalo jedno slovo. zajedno su cinile dvije rijeci. ZAUVIJEK ZAJEDNO. zavrsila je na dnu mora. ionako mi se ne bi vratila. vise ne pripada meni. niti se ja osjecam njezinom. osjecam se suvisno. beskorisno. bezvrijedno. jer vise kao osoba ne postojim. nemam dusu. slomljena je. bas kao i srce. a htjela sam sve, htjela sam da budemo zauvijek zajedno. ona je bila sretna.i ja sam bila. i kaze mi danas, ja sam vidjela koliko si ti sretna bila kad sam te poljubila pred pejom. probudila sam ti nadu. u ocima ti ese vidio sjaj. kao da si se prvi put poljubila u zivotu. nije mi jasno kako? zasto? niti dobivam konkretno objasnjenje za to. od pun kurac ljudi s kojima sam bila, nitko me nikada nije ostavio. sad sam prvi put ja ostavljena. i boli uzasno. 24 dana je proslo od prekida. ne znas tko je cesce bio pijan. ja ili ona. ali znas tko ih je bio s trojicom nakon prekida. koja si je nasla decka koji ju hoce izjebat. koja se zabavlja, izlazi, druzi s prijateljima, a koja sjedi doma, place, i polako nestaje, propada. jer k vragu odrekla sam se svega. i ja sam popravljala stvari i kad je ona zasrala ali i kad sam ja zasrala. bilo je tonka nemoj izlazit subotama van, nemoj pit, pusit kurvat se. nisam. jer njoj idu na zivce svi moji prijatelji, pa sam ih ja poslala k vragu. od nje nisam to ocekivaa. rekla sam joj, idi zabavi se. i otisla je- zauvijek. na kraju ponovo ja nista ne dobivam. gubim sve. svu nadu, srecu, ma sve mi je iscupala iz ruku bez pitanja. srusila je cijeli moj svijet a onda i njegove temelje zavrsivsi s njim. ali ja sam joj spremna ponudi jos jednu priliku. koliko god me boljelo. ja bih sve opet ponovo. dovoljno je da mi kaze da me voli da ce biti bolje, kao sto mi je i rekla nocas. i ja znam da cu biti poovrijedena. da cu plakat. i da to nece trajat dugo. nemogu, ne zelim otjerati njega od nje. niti nju od njega. makar je ona rekla da mora birati da bira mene, ali...znam da nebi bas bilo tako. sve, bas sve dajem njoj. i sto mi vrijedi peja kad mi kazes da ja moram krenuti prva dalje pa ce i ona. kad me ne pusti od sebe. ja ne zelim da ona pati. njoj zelim sve najbolje. ako vec ja ne mogu biti sretna, neka bude ona. ja sam ionako porazena, stjerana u kut. i zelim samo nestati, zaboraviti, otici zauvijek daleko na neki drugi planet. ne mogu ovako. djeliti ju s drugima. a oni nikako da to shvate i prepuste ju meni. pa mi je lakse kriviti sebe, mrziti se, rezati, paliti, povracati, ne jesti, i cekati, i crknuti u svojoj agoniji. ionako sve sto kazem gubi na vrijednosti. pa cak i ono...volim te.
i kao sto sam rekla, napisala u jednoj od pjesama, a ona nikako da shvati.
ma ne, nije stvar u nama
stvar je samo u danima
kada smo si i malima
zivot uljepsavali poljubcima.