|
Miris vodene pare i ljekovitog bilja obavio je Šuplji kotlić. Snažan je vjetar udarao o prozorska okna, dok su se sitne kapljice kiše slijevale niz staklo.
Spustila sam najnovije izdanje Dnevnog proroka kako bih provirila iza listova papira koji su zaudarali po raznim metalima. Grupica Hufflepuffa veselo je čavrljala za stolom nasuprot onog za kojim sam ja sjedila.
Iz njihovih je očiju isijavala bezbrižnost, a u njihovom se glasu mogla čuti dječja zaigranost. Zavidjela sam im. Duboko sam uzdahnula i preklopila novine.
Postalo je preteško svakoga dana čitati o ubojstvima, uglavnom hrkana diljem Velike Britanije. Ovo ljeto nije bilo kao prošla. Nikako nisam mogla prestati se brinuti za svoju obitelj i prijatelje i pritom biti svjesna da im kao šesnaestogodišnja učenica Hogwartsa ne mogu pomoći.
Posljednji dan ljetnih praznika provela sam u sobici, ovdje u Šupljem kotliću, čitajući i u nadi da ću barem na tren zaboraviti na svijet koji me okružuje.
Kyle , moj šest godina stariji brat proveo je popodne sa mnom, ne bi li se uvjerio da je sve u redu. Nakon večere se povukao u ministarstvo, gdje radi posljednje dvije godine.
Moji roditelji, Quentin i Margaret, posljednjeg su dana ljeta primili obavijest od Reda feniksa te su im se morali pridružiti. Nisam znala gdje su ni kako su, no vjerovala sam da će sve biti u redu.
Prvu polovicu ljeta provela sam u Kaliforniji, kod obiteljskih prijatelja koji su me ugostili. Visoke temperature i užareno sunce nisu moji najbolji prijatelji, no uspjela sam se prilagoditi novom okolišu.
Početkom kolovoza sam preselila k rođacima na jug Engleske gdje sam dane provodila šećući uz obalu mora i izmjenjujući pisma s mojom najboljom prijateljicom Zooey.
Zbog razloga, koje još uvijek nisam uspjela doznati, ovoga se ljeta nisam smjela predugo zadržati na jednom mjestu. Tata je rekao kako ću najsigurnija biti odlaskom u Hogwarts.
Spustih pogled prema velikom smeđem koferu koji je stajao do mojih nogu. Na vrhu se nalazila krletka, a u njoj moja sova koja je tupo buljila prema prozoru u kutu prostorije.
Na prozorsko se okno smjestila crna vrana te je kljunom stala kuckati po staklu. U narodu se vjerovalo kako je vrana glasnik lošeg vremena ili neke nesreće, no ja sam uporno odbijala vjerovati u to.
«Tko između redaka pronalazi simbole, čini to na vlastitu odgovornost.», čitala sam ispod glasa djelo Oscara Wilda. Rukom sam odvezala mašnu svilene marame koje se nalazila oko mog vrata. Ustima sam primakla šalicu kave, i ispila gutljaj.
Smeđa mi kosa, nije padala niz leđa kao svakog dana, već sam je ukosnicama savila u okruglu punđu. Uniformu nisam odjenula pošto sam imala naviku to činiti u Hogwarts Expressu, nešto prije samog dolaska u dvorac.
Ulazna vrata su se otvorila, a prostoriju je ispunio glasan žamor kiše i fijuk vjetra.
Omalena Zooey spremala je ljubičasti kišobran za sobom vukući kovčeg. Spustila sam knjigu i mahnula joj.
"Konačno!", reče zagrlivši me nakon dugo vremena.
"Kao da se nismo vidjele sto godina.", zaključila sam.
"Pa, skoro da je i prošlo toliko. Kako si?", upitala me i sjela na drvenu stolicu.
"Tako, ni sama ne znam. Kyle je morao u Ministarstvo, nadzire situaciju dok su mama i tata otišli u Red. Imam osjećaj da se dogodilo nešto loše.", podbočila sam se na desnu ruku.
"Ne bih se čudila da si u pravu. Ubojstva diljem Britanije podigla su veliku buku u Ministarstvu.Također čula sam da je cijela rodbina Abbottovih odselila u Kanadu, pošto je većina njih hrkana.", šapnula je tiho.
"Misliš li na ono najgore? Ili sam jedino ja toliko pesimistična ovih dana?", upitah je.
"Ne znam. Ne želim ništa prognozirati, no ništa nije nemoguće", slegnula je ramenima. Vidjela sam na njezinom licu kako je radoznala oko cijele situacije, ali i zabrinuta pošto su i njezini roditelji članovi Reda.
"Nego, gdje je Millicent?", upitala je Zooey ogledavajući se po prostoriji.
"Pismom je javila kako će nas čekati na King Crossu."
Millicent je bila djevojka, srednjeg rasta koja je zajedno s nama dijelila gryffindorsku žensku spavaonicu. Vođena razumom i iznimnom inteligencijom uvijek je znala rješenje za sve naše probleme. Bila je jedna od najboljih, ako ne i najbolja učenica na godini, stoga nam je pomagala oko pisanja zadaća.
"Imamo još vremena.", rekla je Zooey pogledavši na sat. "Hajde, reci kako si provela ovo ljeto?", upitala me sa smiješkom i odgrizla komad čokoladnog keksa koji se malo prije nalazio na bijelom tanjuru.
* * *
Stotine su učenika u Velikoj dvorani dovršavale prvu rujansku večeru u Hogwartsu.
Nebo iznad naših glava bilo je ispunjeno pahuljastim oblacima koji su zaklanjali sićušne zvijezde dok je plamen svijeća bio nešto slabiji nego inače.
"Sto mu Merlinovih brada! Zar je moguće da prvi sat imamo povijest magije i to sa Slytherinima? Može li ponedjeljak započeti gore?", mrštio se Fred gužvajući žućkasti smotuljak na kojem je pisao tjedni raspored.
Nitko mu nije odgovorio iako je njegova reakcija u nama izazvala nalet smijeha.
Zooey je žlicom ustima prinosila juhu od rajčice, a Millicent je savijaču od trešanja rezala na četvrtine.
«Kao da su vilenjaci tijekom ljeta usavršili svoje kuhanje»,
pomislila sam na trenutak.
"Navodno da je Lucius Malfoy i ove godine potplatio cijelu slytherinsku metlobojsku momčad novim metlama. Izgleda da njegov sinčić ne može sam zadržati mjesto tragača.", reče Lee Jordan gledajući u smjeru stola Slytherina.
"Što im to vrijedi, pošto ćemo i ove godine osvojiti pokal.", tiho sam se nacerila.
Posljednjih godina, Gryffindor je uvjerljivo bio najjača metlobojska momčad Hogwartsa. Ponekad bi Ravenclawi ili Hufflepuffi zaprijetili, no naša je ekipa svake godine bivala jača, stoga bi trema pred utakmice potpuno nestajala.
"Kako je James?", upitala me Zooey dok sam odložila pribor za jelo posred tanjura.
"Ne znam.", slegnuh ramenima.
James Callaham je Ravenclaw na našoj godini. Uvijek okružen najbližim prijateljima, bio je dobro znan učenik u Hogwartsu. Njegova je majka snažna oporba Fudgeu, posebice posljednjih tjedana i slovi za jednu od najmoćnijih žena u Ministarstvu.
Nas dvoje smo izgledali kao još jedan od mnoštva hogwartskih parova iako to nismo bili. Između nas je postojala isključivo fizička privlačnost. Njegove srebrne oči mogle su očarati svakoga pa tako i mene, a crna razbarušena kosa otkrivala je njegov dječački šarm, no u Jamesovu narav nisam se mogla zaljubiti.
Bio je svjestan svojih kvaliteta i možda je to prečesto pokazivao, no ostali učenici već su navikli na njegovo samopouzdanje. Ponekad pomalo arogantan, a svojom manirom nagovaranja mogao je bilo koga nagovoriti da kupi čak i madrac.
Iako je njegova obitelj, posebice majka bila dobro znana diljem čarobnjačkog svijeta, rijetko je kada isticao svoje porijeklo, no kada je zatrebalo znao se okoristiti njime.
Unatoč svim manama, nedostacima, ali i vrlinama tretirao me kao džentlmen premda mu vjerojatno nisam mnogo značila.
"Doći ću u spavaonicu za dvadesetak minuta.", šapnula sam Zooey na putu do gryffindorske dnevne prostorije. Uhvatila je moj pogled upućen Jamesu te se nacerila, klimnula glavom i nastavila hodati niz hodnik.
Stajao je naslonjen na kameni zid, krajičkom oka gledajući na ručni sat. Prišla sam mu, na otprilike dva metra, a on me je uhvatio za ruku i zavrtio kao balerinu.
"Dugo se ne vidjesmo.", šapnuo mi je u uho. "Nedostajala si mi.", privukao me je bliže sebi. Nasmijala sam se tiho, no dovoljno glasno da me čuje.
"Ne bih rekla. Kladim se da si me tijekom ljeta zamijenio boljom.", zadirkivala sam ga
"Nikada.", nacerio se, a dlanove je položio na moje lice te me poljubio.
"Kako si?", upitao je trenutak kasnije, no nisam mu stigla odgovoriti.
Profesorica McGonagall stajala je na uglu s prkosom gledajući u nas. Nije joj bilo drago, posebice zato što jedna od njezinih učenica nije u dnevnoj prostoriji.
"Gerrard! Callaham! Završite s tim i krenite prema svojim društvenim prostorijama, jedino ako već prvi dan svog boravka ne želite izgubiti nekoliko bodova.", zaderala se tako da je njezin glas ispunio cijeli hodnik.
"Naravno, profesorice McGonagall. Laku noć! ", rekoh.
Istrgla sam se iz Jamesova zagrljaja nakon što me poljubio u čelo te sam ubrzanim korakom krenula prema gryffindorskoj kuli.
|
