Prohladno je jutro svanulo iza gustih, tamno zelenih grana borova koje su zaklanjale prozor ženske spavaonice pritom stvarajući hlad koji bi u nekoj toplijoj zemlji poput Španjolske ili Italije dobro došao u kasno proljeće.
Sjedila sam na podu, naslonjena na bočnu stranicu kreveta u kojem sam spavala od prve školske godine u Hogwartsu. Kosu sam svezala u rep, a naočale za čitanje s crnim tankim okvirom sam nataknula na nos.
Prekrižila sam noge i kažiprstom okrenula još jednu hrapavu stranicu knjige koju sam čitala. Neki ljudi vole kuhati, dok drugi pak vole odlaziti u kazalište.
Za mene je užitak bio čitanje knjiga, ponajviše onih bezjačkih pošto sam voljela proučavati na koji način funkcionira mašta bezjaka.
Nije trebalo dugo da se naša spavaonica pretvori u kreativni nered. Zooey i ja smo već po podu i policama razbacale razne osobne stvari ; od fotografija do pera za pisanje, a bijele i pomalo dosadne baldahine smo još prošle godine oslikale bojama za platno.
Millicent je svoj dio spavaonice držala urednim i blistavo čistim. Svako bi malo vlažnom krpom prošla po vratima drvenog ormara ili noćnom ormariću kako bi se uvjerila da na površini tih ravnih ploha nema prašine.
Četvrti je krevet već godinama zjapio prazan. Taylor, koja je dijelila životni prostor s nama, na trećoj je godini odlučila školovanje nastaviti u Francuskoj, stoga je jedno mjesto u našoj spavaonici ostalo prazno.
Skinula sam naočale te se nagnula u stranu ne bih li provjerila što rade djevojke.
Zooey je opsovala ispod glasa pošto se mučila s vezanjem kravate, a potom joj je Millicent uputila mrki pogled.
"Dođi ovamo.", naredila joj je. Zooey je prišla bliže, a Millicent je u tren oka zavezala crveno- zlatnu kravatu.
"Hvala.", promrmljala je Zoo.
Ustala sam s poda i krenula prema kupaonici. Zastala sam pred ogledalom ne bih li raspustila kosu te je ukrotila češljem.
"Jučer si se brzo vratila.", obratila mi se Zooey da posebnim zanimanjem.
"McGonagallica nas je prekinula.", odgovorih joj kratko. Zooey se zločesto nacerila stavljajući knjige u kožnu torbu.
"Madison, zašto više ne definirate vaš odnos? Lako bi se mogla opeći.", Millicent me pogleda milo i sjedne na uredno posložen krevet.
"Znam što želiš reći, no ne brini. Sve dok ne gajim snažne osjećaje prema njemu, nema opasnosti da mi se bilo što odbije o glavu.", namignula sam joj.
"Slažem se. Zašto se ne bi zabavljala ako ima priliku?", napomenula je Zooey slegnuvši ramenima.
Millicent nije odgovorila već je samo odmahnula glavom. Ako je itko bio istinska romantičarska duša, onda je to bila ona. Vjerovala je u bajke o ljubavi na prvi pogled, srodnoj duši i princu na bijelom konju.
"Moji se roditelji još nisu javili.", tužno je uzdahnula.
Pogledala sam je sjetno pošto me podsjetila na ono o čemu sam mrzila razmišljati.
Pisma nisam dobila niti je Kyle davao neki optimistični znak. Jedino sam znala kako su još na tajnom zadatku za Red.
"Znam da je sve u redu, mora biti. Pokušaj ne misliti o tome.", sjela sam do nje.
"Mislim da vama treba jedan dobar tulum. Dosta mi je vaše namrgođenosti i zabrinutosti.", Zooey je poskočila i pljesnula rukama.
"Čula sam da Fred i George organiziraju zabavu sljedeće subote.", razveselila sam Zoo koja se širom nasmijala.
"I mi ćemo naravno ići, zar ne?", osovila je ruke na bokove.
"Hoćemo, no sigurna sam da ne želimo zakasniti na predavanje.", Milly je ustala te na oboje povukla za ruku.
* * *
Slobodan sat nakon ručka odlučila sam provesti u knjižnici. Zooey i Millicent su već bile u podrumskoj učionici na satu Čarobnih napitaka, koje ja ove godine ne slušam.
Sjedoh za stol do prozora, a knjige sam odložila na površinu stola u koju su bila urezbarena mnoga imena učenika.
Cho Chang i Padma Patil sjedile su nekoliko metara dalje. Cho se pohvalila kako je ovog ljeta kod bratića u Walesu letjela na Vatrenoj munji. Za nju je to najbolje izrađena metla ikada. Padma je pak, pozorno slušala gledajući u svoju prijateljicu.
Stavila sam naočale za čitanje i pisanje, a pero izvadila iz torbe. Odmotala sam žućkasti pergament ne bih li na njega napisala zadaću iz Travarstva.
Nezainteresirano sam listala po knjizi, koju sam netom prije uzela s obližnje police, ne bih li pronašla potrebne podatke za svoj sastavak. Ispod crnog okvira naočala sam pratila što se događa za obližnjim stolom.
Djevojkama se uskoro pridružio Cedric Diggory, Hufflepuff na šestoj godini. Tragač njihove metlobojske ekipe i uvijek uzoran učenik bio je dobro poznat svima.
Sagnuo se i poljubio Cho koja se glasno zahihotala dok sam ja ometena tim zvukom perom uprljala djelić pergamenta.
"K vragu.", rekoh tiho.
"Znaš da je psovanje nepristojno, baš kao i prisluškivanje.", James se nagnuo preko mojih leđa i šapnuo mi. Ruku je položio na moje rame te me poljubio u vrat.
"Ne bi li trebao biti na nastavi?", upitala sam ga sumnjičavo. On nije bio jedan od učenika koji su izbjegavali satove.
"Zapravo bih, no mislim da Binnsu neću nedostajati.", nasmiješio se. Napravio je nekoliko koraka i sjeo za moj stol. Primijetivši ga, Cho mu je mahnula, a on je uzvratio namignuvši joj.
Okrenula sam očima, no nisam bila ljubomorna za razliku od Cedrica koji ga je hladno pogledao ispod obrva. Ipak, Jamesa je sve to samo zabavljalo.
"Zašto uvijek moraš biti šarmer?", upitah ga.
"Ljubomorna?", reče iako je znao odgovor.
"Ne.", odgovorila sam. "Danas u šest, nakon posljednjeg predavanja, spremište u hodniku istočno od kuhinje."
"Vidimo se, Elizabeth.", tiho je rekao moje srednje ime koje nisam voljela. Zadovoljno se nacerio pošto je dobio, baš ono što je i priželjkivao.
"Mrzim te.", odvratila sam mu nakon što se odmaknuo od mojih usana.
Još jednom se nasmijao i ustao od stola. Preko ramena je prebacio torbu , a oko vrata popravio kravatu. Skrenuo je iza prve police s knjigama pozdravivši knjižničarku.
Odustala sam od pisanja zadaće pošto nisam bila dovoljno koncentrirana. Uostalom, sljedeći sat travarstva imala sam tek u petak. Pergament sam zavinula, a bočicu tinte začepila okruglim poklopcem.
Sa stola sam dohvatila knjigu Magične vodene biljke Sredozemlja i njihova svojstva, te je zajedno s ostalim posuđenima vratila na policu. Vlaga, ako da se zavukla među knjige dok je zrak postajao sve teži, što nije bilo čudo pošto su svi prozori u knjižnici bili zatvoreni.
Lecnula sam se na zvuk zvona koje je označilo kraj sata, a do mojih je nogu, sa najviše police pala crnom kožom uvezena bilježnica.
"Locomotor!", rekoh tiho zamahnuvši štapićem načinjenim od drveta bazge s dlakom jednoroga u jezgri. Bilježnica je stala lebdjeti u zraku dok sam je štapićem podizala ne bih li je konačno dohvatila.
Na prednjoj stranici bili su zlatnim koncem uvezeni inicijali. Otvorivši prvu stranicu, naišla sam na datum, točnije godinu 1983. Tinta, koja se duboko upila bila je vidljiva za čitanje, no stranice su pod teretom silnih godina i vlage bile krhke i suhe poput baruta. Pogled sam skrenula na ručni sat i zaključila kako ću zakasniti na Preobrazbu ukoliko se ne požurim.
Pogledala sam lijevo, a zatim desno kako bih se uvjerila da nikog nema u blizini. Bilježnicu sam, zajedno s naočalama, pažljivo spremila u jedan od pretinaca u kožnoj torbi. Brzim sam korakom izašla na hodnik pritom prstima mičući pramen kose koji mi je ležanjem na licu zaklanjao pogled.
Post je objavljen 23.06.2009. u 17:19 sati.