|
Minerva McGonagall izgledala je ljutito primajući nas u svoj kabinet. Pratila sam je zajedno s braćom Weasley, Lee Jordanom i još nekoliko Gryffindora koji su također napustili sat profesorice Umbridge. Blizanci i Lee nisu izgledali zabrinuto za razliku od ostalih učenika koji su prilikom ulaska u kabinet izgledali maleni poput zrna.
Profesorica je odmarširala do stola, skinula šeširu u obliku stošca i sjela u tamno crvenu fotelju. Zamahnula je štapićem, a stolice koje su maločas stajale priljubljene uza zid dolepršale su do suprotne strane njezina stola.
"Sjednite.", rekla je kratko pospremajući pergamente koji su se nalazili ispred nje. Braća Weasley su se potiho nacerila dok smo ostali šutke sjeli na svoja mjesta. McGonagallica nas je sve redom pažljivo promotrila ispod okvira naočala. Čelo joj je bilo naboranije no inače i vidjelo se da zbog specifičnosti situacije koja ju nije ostavila ravnodušnom, pažljivo smišlja govor.
"Dakle.", započela je i blago frknula nosom. "Profesorica Umbridge me je obavijestila kako ste danas napustili njezin sat, no nije mi otkrila razlog. Možete li mi, molim vas reći, koji je to razlog bio dovoljno dobar da napustite predavanje?", povisila je ton.
"Pa, jednostavno se nismo slagali s njezinim mišljenjem. Također, profesorica je rekla da, ako želimo možemo napustiti predavanje.", ozareno joj je odgovorio Lee Jordan. McGonallica ga je ljutito pogledala, a blizanci su se uzvrpoljili na svojim stolicama.
"Nije smiješno, gospodo Weasley. Situacija bi mogla biti mnogo ozbiljnija da profesor Dumbledore nije smekšao Dolores.", njezino je ime izgovorila s dozom prezira. "Ipak, dužna sam vas upozoriti da takvo ponašanje ubuduće nećemo tolerirati ukoliko se odlučite pružiti podršku svojim prijateljima u obrani stavova.", njezine zelene oči susrele su se s mojima. Brzo sam skrenula pogled u pogled osjećajući kako mi obraze preplavljuje toplina i rumenilo.
"Unatoč svemu, morat ćete odraditi kaznu u subotu navečer. Očekujem vas ovdje u mom kabinetu u osam sati navečer. I nemojte kasniti.", napomenula je. Većina učenika je odahnula. Kao da smo svi očekivali još jednu jezikovu juhu i viku Minerve McGonagall, no očito da nije bila raspoložena za bilo kakva drastična kažnjavanja jer ni njoj Umbridgeova nije bila previše draga.
"No dobro, to smo riješili. Jeste li za kolačiće?", upitala je i ustala od radnog stola. Prišla je komodi boje lješnjaka i iz nje izvadila kutiju s zlatnom mašnicom u kojoj su se nalazili čajni kolačići. Blago nam se osmjehnula nudeći nam desert. Dohvatila sam okrugao, ružičasti kolačić punjen vanilijom.
"Čaj?", ponudila je Aliciu Spinnet koja je zbunjeno klimnula glavom.
Ovakvo gostoprimstvo McGonagallica je rijetko pokazivala pošto je uvijek ostavljala dojam stroge profesorice koja voli sve konce držati u svojim rukama. Minutu kasnije je upitala Freda kako napreduju metlobojski treninzi s obzirom da ona očekuje kako će pokal i sljedeće godine krasiti njezin kabinet.
U kaminu su vatreni jezici isijavali toplinu dok su iskre letjele zrakom prema dimnjaku. Police od borovine bile su ispunjene raznim knjigama, a na zidovima su visjele razne fotografije, većinom žena. Pretpostavila sam kako su to žene iz obitelji McGonagall pošto su sve nalikovale na profesoricu. U kutu prostorije nalazila se komoda, a na njoj svijećnjak, stalak sa salvetama i komplet za čajanku. Ipak, najviše pozornosti mi je izazvao stari ćilim koji je visio iza radnog stola. Prikazivao je mladu vješticu u smaragdno-zelenoj pelerini, duge smeđe kose i ruku prekriženih na trbuhu, pod čijim se skutima skrila siva mačka.
McGonagallica nas je još jednom podsjetila na zadaću iz Preobrazbe , poželjela laku noć te nas ispratila iz kabineta. Uzvratili smo pozdravom i krenuli prema gryffindorskoj kuli. Hodnici su bili prazni poput pustinje. Jedino se u daljini moglo čuti hihotanje Peevesa i dernjava Filcha.
"Ovo nije bilo tako loše zar ne?", rekla je Katie dok smo se uspinjali stepenicama.
"Loše? Bilo je genijalno! Ne događa se svaki dan da te McGonagallica nudi kolačićima i čajem. Kad bolje razmislim, to mi je još nikada nije dogodilo!", veselo je uzviknuo Lee Jordan.
"Gotovo sam siguran da sam u njezinom glasu čuo mrvicu ponosa dok je spominjala naše buntovništvo. Nismo mi bez razloga u Gryffindoru.", dobacio je Fred, bez ikakvog razloga probovši svog brata blizanca u rebra.
"Mislim da ponajviše trebamo zahvaliti našoj maloj Maddie i njezinom dečku. Jer da nije njih, mi ne bismo porasli u McGonagalličinim očima.", George je prebacio ruku preko mog ramena.
"Nemojte se veseliti prerano. Tko zna kakvu nam je kaznu pripremila. I on mi nije dečko.", dodala sam brzo, no kao da me nitko nije čuo. Svi su bili oduševljeni večerašnjom čajankom u tolikoj mjeri da su doslovno skakutali po hodniku.
"Jedva čekam da kažem Ronu.", rekao je Fred dok smo prišli Debeloj dami koja je drijemala u svom okviru. Kosa joj je bila pomalo neuredna, a haljina na rubovima izgužvana. Promeškoljila se i trgnula iz sna.
"Lozinka?"
"Praskavi repan.", reče Alicia.
"Tako je. A sad ulazite i pazite da ne probudite ostale portrete. Nije pristojno dolaziti u ovo vrijeme. Čudim se kako vas profesori nisu uhvatili…", mumljala si je u bradu dok smo mi protrčali kroz prolaz prema društvenoj prostoriji.
* * *
U subotu ujutro je na oglasnoj ploči osvanula obavijest kako će tog dana učenici prvi put ove školske godine imati priliku posjetiti Hogsmeade. Većina je Gryffindora odmah nakon doručka izjurila iz dvorca, zabundana u šalove i kape dok ih je Filch nemilosrdno pregledavao svojim detektorom. Zbog svih nevolja koje su snašle čarobnjački svijet, Ministarstvo je odlučilo pojačati mjere sigurnosti u Hogwartsu kako bi vratili povjerenje roditelja čija su djeca bila također ugrožena.
Puhao je snažan, gotovo orkanski vjetar, koji je nasukao metalno-sive oblake nad selo. Ulice su bile gotovo prazne pošto su svi odlučili okrijepiti se u jednoj od gostionica. Zooey i Millicent su zauzele jedan od stolova kod Tri metle dok sam ih ja pokušavala pratiti kroz gužvu. Većina gostiju su bili učenici Hogwartsa te pokoji stariji čarobnjak iz okolice Hogsmeadea.
Pri samom ulasku u prostoriju primijetila sam grupicu Ravenclawa koja je sjedila u kutu, tik u prozor koji su prekrili ljubičasti zastori. Eddie Carmichael i Marcus Belby igrali su čarobnjački šah povremeno se uključujući u razgovor s Jamesom i Penelope Clearwater, koja je snažno zagrlila njegovu ruku te se stisnula uz njegovo tijelo. Svojim je hihotom ispunila cijelu prostoriju, smijući se svakoj Jamesovoj riječi.
"Baš slatko.", prosiktala je Zooey spustivši Dnevni prorok na stol. "Od njezinog mi se smijeha prevrnuo bubrežni kamenac.", dovršila je hladno. Millicent koja je ispijala pivoslac , savladao je smijeh i sva tekućina koju je pokušavala popiti završila je na površini stola.
"Oprostite.", rekla je posramljeno maramicom brišući stol. "Tebi to stvarno ne smeta?", kao da sam znala da će me Millicent to pitati. Koliko god je ona na mom licu željela vidjeti ljubomoru, znala je da neću lako popustiti. Nisam bila ljubomorna, ali s druge strane mogao je izabrati bilo koju drugu, pošto mi Penelope nikada nije bila na listi najdražih osoba. Zamjerila mi se još na prvoj godini, prvog tjedna školske godine kada je ukrala moje najdraže pero na satu Čarolija. Možda zvuči djetinjasto, no to sam pero dobila za sedmi rođendan i bilo mi je veoma drago.
"Ne.", odgovorila sam kratko. "Nije da smo u vezi ili nešto slično.", uzela sam Dnevni prorok okrenuvši posljednju stranicu. Otkako Dnevnik prorok obiluje crnom kronikom odlučila sam čitati ga sa stražnje stranice pošto se tamo uvijek nalaze zanimljivosti, križaljke i vicevi. "Loše vijesti uvijek mogu pričekati", govorio je Kyle.
Otvaranje ulaznih vrata izazvalo je zvuk zlatnog zvonca obješenog za slamnato uže iznad ulaza. Roger Davies, kapetan metlobojske momčadi Ravenclawa i jedan od najboljih Jamesovih prijatelja ušao je u prostoriju zajedno s još jednom djevojkom koju nisam poznavala. Zajedno su krenuli prema stolu za kojem je sjedilo njihovo društvo. Penelope je ustala ne bi li zagrlila prijateljicu dok su se James i Roger pozdravili udarcima o leđa. James je na trenutak pogledao u našem smjeru te mi namignuo, na što sam se kiselo nasmiješila. Millicent je od ulaska pratila svaki Rogerov pokret, promatrajući ga od glave do pete. Glavu je naslonila na desnu ruku, a obrazi su joj naglo porumenjeli.
"Hej! Zemlja zove Milly!", Zooey je zapucketala ispred Millicentinih očiju na što se ona naglo trgnula, kao da se probudila iz sna.
"Sviđa ti se?", nagnula sam se preko drvenog stola i tiho je upitala na što je ona samo šutke pogledala u pod i nešto promucala.
"Ma hajde. Posve je normalno da ti se on sviđa. Odličan učenik, fin dečko k'o savršen za tebe. Bili bi odličan par!", Zooey ju je potapšala po ramenu.
"Ne pričaj gluposti Zoo! Nema šanse da bi mu se ja svidjela!", rekla je sjetno.
"Navedi mi jedan razlog zašto ne bi? Lijepa si, pametna, vjerojatno najbolja učenica na godini, s obje noge na zemlji, a što je najvažnije odlična prijateljica. Sigurna sam da bi ti pružio priliku. Ako želiš mogu se raspitati kod Jamesa.", pokušala sam joj podići samopouzdanje pošto je bilo očito da joj ga nedostaje.
"To je dobra ideja.", podržala me Zooey.
"Pa, to bi bilo baš lijepo od tebe.", tiho je promucala. Obrazi su joj se i dalje crvenjeli, a na licu joj se vidjelo koliko je za nju ovo neugodna situacija pošto nismo često imale priliku razgovarati o njezinom ljubavnom životu.
"Fino, to smo riješili.", rekla je Zooey." Nego, počela sam čitati dnevnik koji si mi dala Mad. Nisam pročitala mnogo, no stekla sam dojam da ga je pisala neka kurvica iz Hufflepuffa. Na prvih deset stranica je smotala više dečkiju, nego Cho Chang u cijelom životu. Nadala sam se da će pisati o nečemu zanimljivom, no prevarila sam se. Očito da nije raspolagala viškom kvocijenta inteligencije.", nezadovoljno je ispuhnula. Millicent je razočarano odmahnula glavom, a ja sam shvatila kako pronalaskom tog dnevnika nisam otkrila toplu vodu.
* * *
Spremište za metle bio je mračno i hladno, a za zidove i vrata počela se hvatati paučina. Nekoliko je partviša lijeno ležalo na prašnjavom podu čekajući na svoje vlasnike koji su očito zaboravili na njih. James je nježno naslonio svoja prsa o moja primaknuvši moje tijelo bliže hrapavom zidu. Stao je ljubiti moj vrat dok sam ja zavukla prste u njegovu gustu kosu. Odvezala sam kravatu, a njegove su ruke već istraživale područje ispod mog džempera.
"Ti goriš!", rekla sam, osjetivši njegov vreli dodir na svojoj koži.
"Pa zar je to čudno, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazim.", nacerio se i nježno me ugrizao za usnicu. Znala sam koliko je tvrdoglav i činjenica da vjerojatno ima vrućicu ne bi ga previše uznemirila. Ruke sam spuštala niz njegov trbuh, otkopčavajući dugmad na njegovoj košulji kada mi je pogled slučajno zastao na ručnom satu. «Deset minuta do osam sati. K vragu.», pomislila sam i odgurnula Jamesa od sebe.
"Što je?", upitao je pomalo uznemireno.
"Kazna kod McGonagallice. Oprosti, posve sam zaboravila. Odgodit ćemo ovo za koji drugi put.", poljubila sam ga i počela sam skupljati svoje stvari.
"K vragu. Zar ne može ona pričekati?", uhvatio me oko struka i poljubio mi rame.
"Ne može. Tu sam kaznu zaradila podržavajući tebe. Rado bih ostala, ali znaš i sam da je bolje ne zamjeriti se McGonagallici. Osim toga, vruć si kao peć. Mogao bi otići do madame Pomfrey." , odgurnula sam ga.
"Ja sam dobro! Koliko ti puta to moram reći? Čini se da ću se morati sam zabaviti.", nezadovoljno je frknuo nosom.
"Ili ne. Sigurna sam da bi Penelope rado prihvatila tvoj poziv na igranje.", nisam bila svjesna što sam mu u tom trenutku rekla. Pogledao me ispod obrva, a ja sam šakom prekrila usta.
"Tko kaže da ga već nije prihvatila?", podigao je lijevu obrvu, a ja sam jedva zadržala šaku da ne poleti prema njegovom licu.
"Madison, čekaj. Nisam tako…", pokušao je dovršiti, no već sam izašla iz spremišta, snažno zalupivši vratima.
|
