symphonical love, symphonical life..symphonical death.

U svijetu se svakih 40 sekunda dogodi samoubojstvo.
U današnje vrijeme sve više raste broj samoubojstava.
Što je najgore, najčešće ga pokušavaju mlade osobe. Osobe koje još nisu ni iskusile stvaran život. Za većinu mladih osoba koje su pokušale ili izvršile samoubojstvo utvrđeno je kako su duže vrijeme razmišljale o tome
Uvjereni da nemaju izlaza, odlučuju se na ono krajnje, dignuti ruku sami na sebe.
Psiholozi su uvjereni da takve osobe prije nego što to učine, pokušavaju obavijestiti svoje bližnje na to. Poslati im neki znak..koji nažalost često ostaje nezapamćen. Česte rečenice tipa: "Ja ću se ubiti!" koje se najčešće bezazleno izgovaraju, koje često i ja izgovaram kada mi nešto ne ide, ili mi nešto nije uspjelo, za neke znače istinu, iako ih drugi ne doživljavaju. Što je najgore, odlučuju se na to zbog banalnih razloga- loših ocjena, prekida veze i sličnih gluposti. Šta je to doista vrijedno nečijeg života?
Vjerujem da smo svi mi, dobro neki, došli u tu fazu crnog razmišljanja. Ali sve je dobro dok se o tome samo razmišlja, dobro je dok se nešto ne poduzme u svezi ostvarenja tih razmišljanja.
Zašto se tako mlade osobe odlučuju na taj korak? Ne vide drugi izlaz, nemaju se kome povjeriti i obratiti za pomoć, ili imaju nekoga ali se ne usude. Misle da će biti odbačeni zbog svojih razmišljanja.

Crkva strogo zabranjuje samoubojstava, jer sam si čovjek ne smije oduzeti ono što nije njegovo.
I tu dolazim do onog vječnog sukoba interesa...
Bolesne osobe koje jednostavno ne žele živjeti više takvim životom.. Šta mislite, je li opravdano takvo samoubojstvo?
Iskreno, neznam. Teško je to odlučiti sa mog stajališta, teško se staviti u kožu osobe koja je toliko bolesna da ne postoji ni najmanja nada da ozdravi. Ne znam baš da bi se lako predala, ali vjerojatno nakon dugog vremena bolesti bi poželila da sve to prestane, da konačno bol prestane. Nažalost...

U Hrvatskoj se posljednjih desetak godina, svake godine ubije prosječno 1000 ljudi, a na svako izvršeno samoubojstvo dolazi nekoliko pokušaja, a na svakog tko pokuša samoubojstvo dolaze još tri osobe koje o samoubojstvu razmišljaju ili ga planiraju. Hrvatska je na 13. mjestu po broju samoubojstava muškaraca u Europi. Najviše se samoubojstava učini na proljeće, a najkritičniji su travanj, svibanj i lipanj.



Većina osoba koje su počinile samoubojstvo je htjela da bol prestane - a to je nešto posve drugačije od toga da život prestane.
Samoubojstvo osoba vidi kao rješenje nerješivog problema koji donosi neizdrživu bol. Pomoć u rješavanju problema i smanjenju boli je ono što osobi treba.
Samoubojstvo je moguće spriječiti, upravo zbog toga što je ono reakcija osobe na neizdrživu situaciju ili nerješivi problem. Pomoć stručnjaka, ali i članova obitelji i bliskih osoba, je u tome da osobu shvate ozbiljno i pomognu joj da prebrodi krizu i nađe zadovoljavajuća rješenja.

Ponekad sama osoba ne može pronaći rješenje, ali ono, u nekom obliku, uvijek postoji.