symphonical love, symphonical life..symphonical death.

Svaka priča ima svoj početak, tako da se ni ova ne razlikuje od tisuća drugih.
Derek nikada nije očekivao previše od svojih božićnih blagdana. Za njega je Božić bio samo još jedan dan u nizu kojega je trebalo preživjeti. Roditelja nije imao, njegova je majka umrla ubrzo nakon njegovog rođenja. Oca nije nikada upoznao, tako da je bio prepušten sam sebi jer njegovim skrbnicima nije bilo stalo.
Toga jutra popeo se iz svoje sobe u kuhinju kada je shvatio da nema nikoga u kući. Na hladnjaku je pronašao poruku: „ Otišli smo na odmor, vraćamo se poslije Božića. Pazi, sve mora biti savršeno!!!“. Nije mogao vjerovati svojoj sreći no ubrzo je shvatio razmjere te „sreće“. Kako bi uštedjeli, njegovi udomitelji su ugasili grijanje u kući, već se sada vidio svaki njegov dah. Isto tako, u kući nisu ostavili ni mrvicu hrane. „Još jedan divan Božić.“, pomislio je Derek. Dok si je pokušavao barem malo uljepšati dan nesretno je ustvrdio, da su blokirali i televiziju. Naposlijetku je pronašao neki stari radio koji je barem donekle funkcionirao. Na još veću njegovu nesreću, pronašao je samo stanicu koja je puštala božićne pjesme. Neko vrijeme je lutao kućom zamotan u pokrivač poput nekog otrcanog duha, a zatim se odlučio izaći i pokušati pronaći nešto za jelo. Ni u tome nije imao sreće, osjećao se kao da je pao na najniže što je mogao, prekopavajući po kantama smeća. Jedini njegov ulov bio je suhi komad staroga kruha.
Polako se vračajući prema kući, primjetio je da ga slijedi neki sivkasti pas. Potrčao je želeći mu pobjeći no pas je i dalje bio iza njega. Oprazno mu se približavajući, pas mu je prišao. Derek se sažalio nad njime vidjeviši da pas izgleda bijedno poput njega, pa ga je uveo u kuću. „Evo ti, dečko.“, rekao je davši psu posudicu bistre vode. Pas ga je zahvalno pogledao i počeo pohlepno piti vodu. Zatim je s njim podidjelio onaj komad staroga kruha, obojica su bili bar djelomično siti. Derek je primjetio da je pas jako prljav, dlaka mu je bila tamna od blata. Nakon dužeg natezanja, potopljene kupaonice i mokre odjeće uspio ga je okupati. Sada je pas zablistao u punome sjaju, imao je sjajnu bijelu dlaku. Derek mu je bez razmišljanja nadjenuo ime Sparky. Sparky je proveo cijeli taj dan s njime. Zajedno su se igrali te je ubrzo postao Dereku pravi prijatelj. Navečer su iscrpljeni zaspali na kauču. Kada se Derek probudio, više nije bilo Sparkyja. Pretražio je cijelu kuću, ali bez uspjeha. Psu nije bilo ni traga. Derek se tužno sklupčao na kauču, misleći kako sve bitno u životu nestaje baš poput toga psa.
Ujutro je opet krenuo u potragu za hranom. Ovaj put mu se osmjehnula sreća, neka starica se sažalila nad njim te mu kupila veliki sendvič. Nije se htio odmah vraćati u hladnu praznu kuću pa je odlučio prošetati gradom. Sve je bilo blagdanski ukrašeno, vrpce i božićne lampice nalazile su se na svakom kutu grada. Ljudi su veselo obilazili trgovine, obavljajući posljednje blagdanske kupnje. Bio je Badnjak.
Posjetio je majčin grob. Na oronulom spomeniku svijetlim slovima je pisalo- Clare Rossell. Položio je grančicu božikovine koju je putem našao, pitajući se kakvi bi mu bili ovi blagdani da ona nije umrla. Polako je padao mrak pa se zaputio kući. Bilo je pravo zimsko vrijeme, snijeg je polako naletao a tlo je bilo zaleđeno pa je morao oprezno hodati. Ionako nije htio brzo stići kući.
Kada je došao ispred kuće pomislio je da je pogriješio adresu. Cijela kuća bila je obasjana božićnim lampicama. Oprezno je otvorio kućna vrata. U kaminu je veselo pucketala vatra, a kraj prozora je stajalo ogromno božićno drvce ukrašeno šumskim češerima, sjajnim jabukama te snijegom koji se doimao poput pravoga. Krenuo je prema drvcu kada je netko ušao u sobu. Polako se okrenuvši, Derek je uskliknuo: „Sparky! Dečko, što ti tu radiš?!“. Pas ga je pogledao gotovo ljudskim pogledom te mu mirno odgovorio: „Priređujemo ti Božić kakav zaslužuješ.“. Derek je ostao bez riječi, nije shvaćao što mu se događa. „Što..?“, krenuo je upitati no Sparky mu je odgovorio: „ Ne zamaraj se nevažnim stvarima, prepusti se. Osjeti pravu čar Božića.“ U tom trenutku u sobu je ušla još hrpa životinja, bilo je tu mačaka, miševa, vjeverica, ptica i raznih šumskih životinjica. Životinje su sa sobom donijele razne slastice, bilo je tu ušećerenih lješnjaka i jabuka, posebna torta od sira (po receptu gospođe Mišić), lazanje od sjemenki te još brojna jela. Bilo je to pravo slavlje kakvo Derek još nije vidio. Zadivljeno je upoznavao sve te prijateljske životinje koje su bile tamo samo radi njega. Bila je tu stara, pomalo čudna mačka Lucy, mladi nestašni mišić Chip koji je previše izazivao vlastitu sreću provocirajući Lucy. Bila je tu i mala, tek proletjela ptičica Minny koja je slijedila svuda Dereka, veselo lepršajući. Sve su životinje bile prijatelji, nije bilo neprijateljstva i mržnje. Toga dana u godini, kuća je bila puna ljubavi, sloge i prijateljstva. Božić su dočekali veselo, pjevajući božićne pjesme uz stari radio koji je prije toliko živcirao Dereka.
Probudili su ga tihi glasovi. Polako je otvorio oči, bio je u velikoj bijeloj sobi, a iznad njega je stajao neki čovjek. Bio je u bolnici.
„Što? Što mi se dogodilo? Zašto sam ovdje?“, upitao je čovjeka.
„E pa sljedećeći put pazi kako hodaš po snijegu. Jučer su te dovezli sa potresom mozga nakon što si pronađen onesviješten na ulici.“, objasnio je liječnik.
„Ali Sparky,Lucy... Moja Minny...gdje su oni???“
„Tko?“, upitao je liječnik.
„Ljudi koji su te doveli u bolnicu nisu vidjeli nikoga kraj tebe.“
Derek se nasmijao, konačno je shvatio. Iako su te životinje bile samo plod njegove mašte (osim odbjeglog Sparkyja), pružile su mu najljepši Božić koji je ikada doživio.
„Nikada vas neću zaboraviti“, prošaptao je.



SRETAN VAM BOŽIĆ I NOVA GODINA!