sweetness & coffe

za one koji žele dijeta UN!!

Danas sam sasvim slučajno na kavi sa svojom dear frendicom Mare saznale da ona želi smršaviti putem trenutno najpopularnije dijete u Hrvatskoj - dijete UN-a. S obzirom da svi u tramvaju bruje samo o tome skužila sam da je to za one informiranije Zagrepčane postala nova IN tema. Sukladno tome odlučila sam za sve one koji možda žele skinuti pokoju kilicu ili možda savjetovati nekom drugom da to učini napisati što je potrebno da bi ovom tzv. "magičnom dijetom" to i uspjeli. Pa ako je uspio naš dragi gradonačelnik i Ira iz Colonie valjda ćemo i mi pa let´s go:
Cilj ove tzv. UN - dijete je da pored skidanja viška kilograma, dovede do promjene u metabolizmu, čime se garantira da se skinuti kilogrami neće vratiti. Dijeta traje 90 dana i za to vrijeme se oslabi od 18 - 25 kg. Ako je potrebno skinuti manje kilograma dijeta se može prekinuti, ali onda neće doći do promjene u metabolizmu. Doručak je isti svih 90 dana - VOĆE koje se uvijek jede u paru (npr. dvije jabuke, dvije kruške ili šaka sitnog voća). Dijeta uvijek počinje proteinskim danom i poslije voćnog dana ide opet proteinski dan.

REDOSLIJED DANA SE NE SMIJE MIJENJATI!!

PRVI DAN

RUČAK: Meso kuhano ili pečeno u količini od tri manje šnicle, jedan komad kruha, salata (u neograničenim količinama). Na kraju popiti dva decilitra juhe bez rezanaca. Umjesto mesa mogu se pojesti tri jaja - kuhana ili pečena. Mlijeko i sir mogu se jesti samo ovog dana. Juha se mora obavezno popiti.
VEČERA: Isto što i za ručak, samo bez juhe. Treba voditi računa da ako je za ručak bilo meso, isto mora biti i za večeru. To vrijedi i za jaja.

DRUGI DAN

RUČAK: Grah, grašak, leća, riža, krumpir (obavezno kuhano uz dodatak začina - bibera, kečapa, kuhane rajčice, origana) komad kruha i salata.
VEČERA: Isto što i za ručak samo u manjoj količini. (npr. pun tanjur za ručak, pola tanjura za večeru)

TREĆI DAN

RUČAK: Kuhano tijesto uz dodatak začina, pizza samo sa kečapom, ili bilo koje slano pecivo veličine jedne pizze u pizzeriji.
VEČERA: Dva manja komada torte ili 3 - 4 kolača, 3 kugle sladoleda i obavezno rebro čokolade za kuhanje.

ČETVRTI DAN

RUČAK: voće
VEČERA: voće

Tri puta za vrijeme dijete (jednom mjesečno) treba držati VODENI DAN, koji ide poslije voćnog dana, a poslije njega se nastavlja s proteinskim danom. Kava, čaj, mogu se piti u neograničenim količinama ali bez šećera. Poslije završene dijete jede se normalno, s time što voće ostaje još 90 dana za doručak. Ako se u naredna tri mjeseca od završetka dijete izgubi 5 kg, znači da je došlo do promjene metabolizma. Ako se ne izgubi, dijetu treba ponoviti. DIJETA SE NE SMIJE PRODUŽITI, AKO JE POTREBNO SKINUTI JOŠ KILOGRAMA, DIJETU PONOVITI TEK ZA TRI MJESECA!!

Nadam se da će vam upute koristiti barem u manjoj mjeri, nemojte pretjerivati da slučajno ne bi ugrozili zdravlje koje je u cijeloj toj priči ipak najbitnije. Ako se ne odlučite zbog vlastitog skepticizma na dijetu čekajte da je ja isprobam pa vam javim rezultate, naravno ako budem dovoljno uporna.
Veliki kiss do slijedećeg puta - VAŠA ŽLJIDI!!!

...give peace a chance...

koliko god bih htjela posvetiti ovaj naslov profesorima i vladi, moram priznat da mi odgovara ovaj mali odmor koji smo zbog štrajka dobili. nadam se da ga nebuju prekinuli u čet. ili petak jer meni se neide u školu. ionak sam u lošem psihičkom stanju i nisam baš prisebna ovih dana. u pon i utorak smo se puno smijali i sve je bilo nekako idlično, no danas se osjećam tako usamljeno i tužno. nemogu si pomoć. cijeli dan me vucaraju po svukud i samo me iskorištavaju.. pa nemrem više nisam ja robot. samo želim malo mira i ljubavi, zar je to tako teško za shvatit. moja petrica se sad naljutila na mene jer nisam s njom na kavicu išla. al nemrem tako sam umorna i pokisla da je to nenormalno.Osjećam kako polako umirem i kako se polako topim i nestajem. nestajem u mnoštvu i pretvaram se u malu sitnu točkicu koju svi gaze i kinje, a ja to nemogu podnijet. svima cvjetaju ruže i sija najsjajnije sunce na ovome svijetu iako se na nebu nevidi, a meni pada tuča iz dana u dan, a ja nemam snage trgnut se i obraniti. možda je sve ovo samo vezano za pms, a možda je to jednostavno tako suđeno. jedna mi je žena rekla da ću biti sretna tek nakon 30 godine i da mi moje ime donosi nesreću, što je pomalo ironično s obzirom da ja volim svoje ime. možda je tako sastavljen veći plan za sve ljude, a kraj mene je zapisano da ću patiti i plakat do 30, a možda i duže. tako sam se veselila suboti jer je trebala biti posebna no sad mi je svejedno jer ionako ja zadnja ulazim u plan i to ako me se sjete.

pozdrav od mene do nekih boljih i sretnijih dana... ne brinite bit će to prije moje tridesete..

MUKI

P.S. TKO GOD KORISIT NAŠ BLOGIĆ I OSTAVLJA OKOLO KOMENTARE PO DRUGIM BLOGIĆIMA, MOLIM VAS DA PRESTANETE. AKO ODLUČITE NASTAVITI TO RADIT MOLIM VAS DA NAS NE OGLAŠAVATE JER ĆETE NAM BLOKIRAT BLOG A ONDA JADNA VAM MAJKA!!!!!!!

Nakon sto godina...ili možda i više

prošlo je valjda sto godina ili se možda samo meni tak čini od mog posljednjeg posta na blogu, ali ak to išta znači stvarno nisam ja kriva jer se nikak nisam mogla ulogirati. Od mog posljednjeg javljanja se i nije baš puno promjenilo. I dalje me zamara škola, i dalje me brinu problemi drugih ljudi, i dalje se živciram oko svake sitnice. Samo da napomenem da ovog puta me muče problemi koji nisu moji, ali nadam se da će se sve to riješit samo po sebi. Nešto sretno što mogu podijelit s vama jest da sam provela tri fenomenalna dana u državi Alžir gradu El Quedu. Jedini problem jest taj što se nikako ne mogu priviknut na sadašnju temperaturu. U Alžiru je temperatura bila ugodnih 30 celzijusa. Nadam se da ćemo uspjet stavit slike na blog da i vi vidite zašto sam ja toliko oduševljena. Ljudi su tolko simpatični i ljubazni da ne možete vjerovati, svi vas pozdravljaju i mašu vam. Problem je jedini u tome što su žene tamo dosta diskriminirane i turistkinje ne mogu tamo u načelu ništa kupiti jer im trgovci neće prodati - to malo sucks, ali kaj se može. Jahala sam na devi i uživala u svim blagodatima koje mi je tamošnja kultura uspjela pružiti. Nadam se da će svatko to uspjeti doživjeti jednom u životu. Evo ja sad pomalo idem, sutra je štrajk pa sam ja odlučila u potpunosti podržati zahtjeve naših prosvjetara, a nadam se da ćete i vi, do slijedećeg javljanja imate veliki kisseekk od vaše
Žljidi - Bubi - Idek.

za ljubitelje zakona braće

ako te spopadne volja za učenjem, sjedni i čekaj da te prođe...

ev jedne pametne filozofskem misli od bubija i mukija zajedno i opet sa informatike... nismo raspoložene za nikaj jer pišemo filozofiju i nemamo pojma... glavno da smo nekaj zapisale...puno pozdrava svim duhovima koji jedini obitavaju ovdje... PUSAAAAAAAAA

...any light seems bright when you´re looking in the dark...

helooooooooo ekipa. evo napokon pronađoh tih spornih 5 min da napišem nešto na ovo ionako pusto mjesto bez posjetitelja. Nisam sigurna u razloge svoga pisanja ovog bloga ionako to nitko ne čita. moram priznat da me to u jednu ruku i veseli zato što onda mogu pisat kaj god me volja i nitko to neće pročitat. no opet internet je internet i nisam baš nešto povjerljiva prema tome pojmu.teško vam je to ljudi kad shvatite da je sve tako promjenjivo i da je potreban samo jedan treptaj oka da se i najsavršenija i najstabilnija stvar u životu promijeni ili čak i nestane.znate ono I belive in you, and you belive in yesterday... tak vam je to u životu ljudi. Živimo sa ljudima u jednom vremenu, a zapravo svatko od nas ima svoj vlastiti vremenski okvir i vrijeme u kojem živi.u ovome svijetu društvo uređuje sve, pa čak i nas. i bez obzira na to koliko se mi opirali tome i pokušavali svim snagama biti vlastite jedinke i razlikovati se od drugih... to nije moguće.što je najgore, uvijek je nešto loše na tebi. ili si premršav ili pretil, loše obučen, pre socijalan, jednostavno sramežljiv, depresivan, visok ili se jednostavno ne uklapaš.. društvo te uvijek osuđuje. ono što me najviše pogađa je to što društvo osuđuje uvijek samo izvana, unutrašnje stanje čovjeka nažalos u ovome je svijetu još uvijek tabu tema i o tome se ne raspravlja, jer mi smo ljudi uvjereni u to da smo savršeni i nešto takvo samo bi pokvarlilo sliku o nama. Pa, pitam ja vas, kome bi to pokvarilo sliku? nama samima? nije li nevjerojatno to što mi sami sebi mažemo oči i sami sebi lažemo kako se ne bi prepali vlastitog odraza u ogledalu i kako bi bili što savršeniji, a zapravo smo čisto ništavilo. neću više ništa napisat jednostavno mi je došlo pa reko da to podijelim da duhovima koji noćima posjećuju ovaj blogić... bubek nemre na blogić i vjerovatno ju nećete čitati neko vrijeme... do tada zaglavili ste samnom i mojim suludim mislima...

forever yours
MUKI