helooooooooo ekipa. evo napokon pronađoh tih spornih 5 min da napišem nešto na ovo ionako pusto mjesto bez posjetitelja. Nisam sigurna u razloge svoga pisanja ovog bloga ionako to nitko ne čita. moram priznat da me to u jednu ruku i veseli zato što onda mogu pisat kaj god me volja i nitko to neće pročitat. no opet internet je internet i nisam baš nešto povjerljiva prema tome pojmu.teško vam je to ljudi kad shvatite da je sve tako promjenjivo i da je potreban samo jedan treptaj oka da se i najsavršenija i najstabilnija stvar u životu promijeni ili čak i nestane.znate ono I belive in you, and you belive in yesterday... tak vam je to u životu ljudi. Živimo sa ljudima u jednom vremenu, a zapravo svatko od nas ima svoj vlastiti vremenski okvir i vrijeme u kojem živi.u ovome svijetu društvo uređuje sve, pa čak i nas. i bez obzira na to koliko se mi opirali tome i pokušavali svim snagama biti vlastite jedinke i razlikovati se od drugih... to nije moguće.što je najgore, uvijek je nešto loše na tebi. ili si premršav ili pretil, loše obučen, pre socijalan, jednostavno sramežljiv, depresivan, visok ili se jednostavno ne uklapaš.. društvo te uvijek osuđuje. ono što me najviše pogađa je to što društvo osuđuje uvijek samo izvana, unutrašnje stanje čovjeka nažalos u ovome je svijetu još uvijek tabu tema i o tome se ne raspravlja, jer mi smo ljudi uvjereni u to da smo savršeni i nešto takvo samo bi pokvarlilo sliku o nama. Pa, pitam ja vas, kome bi to pokvarilo sliku? nama samima? nije li nevjerojatno to što mi sami sebi mažemo oči i sami sebi lažemo kako se ne bi prepali vlastitog odraza u ogledalu i kako bi bili što savršeniji, a zapravo smo čisto ništavilo. neću više ništa napisat jednostavno mi je došlo pa reko da to podijelim da duhovima koji noćima posjećuju ovaj blogić... bubek nemre na blogić i vjerovatno ju nećete čitati neko vrijeme... do tada zaglavili ste samnom i mojim suludim mislima...
forever yours
MUKI
Post je objavljen 06.11.2006. u 19:58 sati.