Jugo na južnom Jadranu ponekad zna puhat danima, ma tjednima, pa nije bila rijetkost da ljudi ostanu bez hrane jako dugo, jer se divlje more ne bi lako smirivalo. Tih par dana nije bilo toliko da jačine vjetra, nego do sivila, kojeg jugo donosi. Brzi oblaci bez padalina, zastava na jarbolu i vjetrokaz ispod nje, jasno su pokazivali šta meteorološka slika slijedećih dana donosi…
Rano je još bilo, a i opasno za dijete od tri godine za istraživanje svega. Što se nalazi van metar i po debelih zidova… Tako sam se bacio na razgledavanje unutrašnjosti kuće…
Hodnik se protezao čitavom dužinom kuće, dijeleći je na jugozapadnu i sjeveroistočnu. Širok je bio oko 2 ipo – 3 metra, a na sredini je bila ručna pumpa za vodu iz cisterne, koja je neposredno ispod zgrade. Na jednoj i drugoj strani hodnika su bila velika, masivna dvokrilna vrata, u zeleno piturana, a na njima dva željezna i debela krakuna (= zasuna). Kad se uđe na južna vrata zgrade, naš stan je bio u prizemlju, s tim, da su dnevni boravak i kuhinja bili s live strane, a sobe, s desne. Moja, tzv. dječja, bila je spojena s roditeljskom, i u nju nisam, kao i oni mogao ući iz hodnika, nego preko njihove sobe. Dalje naprijed, prekoputa pumpe za vodu, a na sredini hodnika, bila je još jedna prostorija, koja je služila za stanovanje svjetioničara, čije su sobe bile na katu. Pored nje je bila kancelarija, u kojoj su bili službeni ormari, vječito zaključani, s oružjem i neophodnim stvarima u slučaju nužde, radnim stolom i dnevnikom službenih zabilješki. Iznad stola radio-stanica, s koje se otac morao javljati i davati izvještaj svaki dan u 8 i 12 sati (o tome drugi put). Do kancelarije je bila jedna soba s krevetom, vjerojatno za goste, koja je rijetko bila upotrebljavana, a stanovnici Sv. Andrije su je nazivali "Konjušnica", jer je iz zafrkancije jednom netko provalio da su tu nekad spavali konjušari, pa je ostao naziv. Preko puta "Konjušnice" bio je WC. U WC-u nije bilo lavandina (=umivaonik), vodokotlića, niti tekuće vode uopće; koristili smo kantu, koju bi s pumpe napunili vodom, a umivali se iz plastičnih lavandina, postavljenih na katrigu (=stolicu). Na zidiću je visio obično starinsko ogledalo, a iznad školjke je bio maleni prozorčić; zamislite – wc s najlipšim pogledom na svitu…
Do WC-a su bile stepenice za drugi kat, no o tome neki drugi put, jer ima nekih priča vezanih za taj drugi kat i šufit iznad njega, pa svjetioničarsku kulu…
No, ispod stepeništa, bila je jedna mala prostorijica. Moje skroviše u budućim vremenima, mjesto gdje su se bacile stare svjetioničarske knjige, dnevnici i stvari, koje sam u trenucima dosade volio čitati. Neki podaci iz tih knjiga bili su još iz Kraljevine Jugoslavije…
…Devedesete su godine dvadesetog stoljeća…
...došlo je vrijeme automatizacije lanterni i preuređenja interijera svjetioničarskih zgrada u svrhu iznajmljivanja bogatunima iz ciloga svita; po sistemu – plati pa se rugaj. E, pa tada su došli neki biseri, koji nisu našli svrhu knjigama, na temelju kojih smo sada mogli rekonstruirati život svjetioničara prije ovih naših dana - događaje i život, kojeg su oni proživljavali; biseri koji su na lanternu došli samo odradit plaćenu dnevnicu… Trebalo je počistiti i ušminkati sve prostorije lanterne, u kojima će gost obitavati i pripremiti sve na vrijeme, jer tuku ih rokovi! Knjige, dnevnici, službene zabilješke, sve što je bilo papirnato i preživjelo Drugi svjetski rat, i još pola stoljeća nakon toga, odjednom su postali smetnja i bačeni su na jednu veliku hrpu smeća i zapaljeni… Ovo nije samo slučaj sa Sv. Andrijom, nego s većinom svjetionika na Jadranu. Ovo govorim jer sam ostao i sam šokiran, kad sam počeo temeljitije istraživati lanterne. Ovo govorim, jer se i kao povjesničar ne sjećam da su knjige i dokumenti tako bezobzirno i glupo lomačeni i uništavani, još od "Noći dugih noževa", kad je Hitler to učinio. Razlika je jedino u tome, što je on to učinio svjesno i s jednim glupim i idijotskim razlogom; a ovi su to učinili nesvjesno i bez ikakvog, makar i idijotskog razloga, jer zarada je važnija od baštine, koju smo naslijedili od naših očeva…
Neka Vam Bog oprosti, jer veze nemate šta ste učinili!
Ovo zadnje namijenjeno je svima uključenima u navedene događaje, svaka sličnost je namjerna…
