| < | prosinac, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
 Bergson je to objasnio vrlo jednostavno- smiješne su nam krute reakcije u elastičnim situacijama i elastične reakcije u krutim situacijama. Hm, Bergson je nesumnjivo genijalan lik, ali idemo mi ipak to objasniti jednostavnije. Šepurine na otoku Prviću, negdje ranih osamdesetih. Dok nam starci feštaju s pršutom i vinčinom(blaženo vrijeme) u prastaroj kamenoj kući nekoliko nas klinaca gleda stari crno bijeli tv, jedan od onakvih kakvih su se u ono nalazili u drvenim i kamenim kućama naših baka, neko Telefunkenovo oklopno čudo sa stabilizatorom. A na programu, Povratak Pink Panthera, s nezaboravnim Peterom Sellersom, mislim da ne treba reći više od toga. Ono što slijedi(popravio sam vam zvono, više ne zvoni) esencija je smijeha i radosti. Valjamo se po tim rustikalnim primorskim krevetima i lancunima, valjamo s po podu i ne možemo kontrolirati smijeh. Onaj osjećaj, ludo dobar ali na granici boli, kad pokušavaš zautsaviti želudac da iskoči iz tebe i počne neki vlastiti začudni smijeh i pridruži nam se u plesu po podu. Elastično u krutome. A nije da o samo o ludom inspektoru(i njegovom šefu) ne bi mogli puno više od jednog posta. No i od smješnih filmova postoje još smješniji. Kao što postoji i najsmješniji ikad snimljen. Ako ste ga ikad gledali sumnje nema- Party je najazabavniji komad celuloidne trake ikad snimljen. I to ne samo radi Peter Sellersa, iako je Hrundi Bakshi nadmašio i u krutosti i elastičnosti samog smotanog inspektora. Ne tajna se krije u sjajnoj mizanscenskoj Edwardsovoj režiji, a koji je, u maniri tradicije iz koje je proistekao, britanske Ealing komedije (iako je nepatvoreni Amerikanac iz J. J. Caleovske Tulse), točno znao da je kod humora, kao što je rekao veliki Victor Borge, zapravo sve u tajmingu. Jer u najsmješnijoj sceni filma(ako takav postoji jer cijeli film je jedna velika smješna scena), Sellers samo sjedi na omalenom stolćiću kraj glavnog stola gdje se poslužuje večera i dok mu samo glava viri iznad stola gleda čitavu kalvariju oko večere, koji većim dijelom izazove najbolji sporedni lik u fimu- pijani konobar. Scena s gušenjem i pokretnim vratima ulazi u antologiju smiješnog svemira. I meni omiljena, kada na kraju već nastane opća poplava u vili u kojoj se održava rastureni paty, izazvana pjenom kojom je nekakva hipičija oprala slona na Bakshijevo inzistiranje, jer slon je indijcima svet, pa gazda panično govori šljakerima da spašavaju slike. A kad počnu skidatii suprugin portret poviče- ma ne tu! Kako bi se reklo u ovim krajevima- opća ujdurma! A ima toga još - npr. kad u "Desetki" (prerano otišlog) Dudley Moorea mamurnog i nikakvog na plaži samo pokupi neki tamo konobar, odnese ga na ramenima, stavi ga u plićak do koljena i uvali mu neki koktel. A tamo neki lik već pijucka svoj u umočenim hlačama do koljena i dobaci mu samo "o i vi ste ovdje". E da mi je jedno takvo rastjerivanje mamurluka. Ili u manje poznatom "Skin Deep" iz poznije faze, kada se Josh Ritter(kako to ide ono s komičarima- prerano otišao) pokušava na nekim stepenicama mimoći sa slijepcem. Elastično u krutom, baš sve može biti smiješmo, ovisno kako postaviš kameru. Ili ključni, meni jedan od omijenih, neka vrsta parafarziranog Partya i zasigurno pomalo autobiografski- S.O.B(naravno Pasji Sinovi) u kojem omatorjela skupina holivudskih veterana(producenata, scenarista i sl.)pokušava organizirati sprovod na moru svog sudruga, koji je umro na plaži, ali prije nego što je to itko shvatio, sve se pretvori u veliki i razuzdani tulum, onakakav kakvi su zasigurno sedamdesetih holivudski tulumi i izgledali. O cinizmu i ironiji spram filmskog svijeta i polusvijeta koji izbijaju iz svake scene, naravno ne treba i govoriti. A Victor/ Victoria, Micki i Maude, Darling Lilli, Što si radio u ratu tata, pa i "ozbiljni" filmovi kao što su klasici Doručak kod Tiffanyja i Dani vina i ruža. Blake Edwards otišao je(ali s fino istrčanom kilometražom) kao što nas u zadnje vrijeme napuštaju mnogi filmski veterani, neki čak i ne toliko stari, kao što uostalom, odlaze svi, manje i više značajniji. Ali ako vam je u glavi ona scena kad Sellers(kao Clouseau) pokušava vježbati na razboju, ili kad se stropošta niz stepenice i nastavi u Poirotovskoj maniri objašnjavati tko je ubojica(naravno krivo), ili kad se Baksjiju piša i ne može naći prazan wc, a ispada kao da je jako ganut dok neka djeva svira gitaru, ili kad Dudley Moore shvati da je najveća mana Bo Derek to što nema mana ili poigravanje sa seksulanošću u Victor/Victori, pa čak i Julie Andrews koja u S.O.B.-u posve neočekivano i parodično pokaže sise na kraju neke imbecilne scene u mjuziklu. Onda mislim da vam to automatski izamljuje osmijeh i zasigurno možete prizvati neklo davno kolektivno gledanje nekog od tih filmova kinu, bircu, vikendici ili najljepše- doma u porodičnoj atmosferi u nekad reprezentativnom novogodišnjem programu televizuje Zagreb, u ona vremena kad se mamurluk liječio sarmom i smijehom, a mi klinci iako nismo kužili razliku između krutog i elastičnog, držali se za trbuh i naprosto se cerili. Otišao je Blake, puno nas je nasmijavao i hoće nas opet. |