| < | veljača, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
|
Ono čega se mi Hrvati primimo, u tome moramo uspjeti reče Zlatko Mateša, žicar na čelu Hrvatskog olimpijskog odbora, komentirajući broncu Jakova Faka u Biatlonskom sprintu. Sad stavimo na stranu što se dotični jednom primio premijerske funkcije i taj posao radio više-manje, s oproštenjem-zakurac, zaboravljajući da se Hrvati i inače znaju primat koječega što su itekako uspjeli zasrati, između ostalog i upravljanja vlastitom državom, ali i to je već druga priča. Ono što mene fascinira je uporno trpanje posvojne zamjenice Mi u jedan uspjeh koji ne može biti individualniji nego što jest. Mislim da se razumijemo i ja sam se veselio uspjehu tog dečka, jer nekih navika se uistinu teško riješiti, pa sukladno tome uvijek navijam za naše, bar dok ne promijenim državu (a za se to na ovim prostorima ne moraš čak ni pomaknuti s mjesta, neki su ih promijenili tako i pet). Osim toga dečko je po svemu sudeći drag i simpatičan, nastupa u iznimno zahtjevnoj disciplini i još pored toga nema ni adekvatne uvjete treniranja i sve u svemu iskamčio je tu broncu iz pozicije totalnog outsidera. Pravi sportaš i fajter, u svakom slučaju. Sve 5 Fače, poživio ti nama još dugo. Ali, naravno uvijek se naknadno javljaju razni šaneri koji bi htjeli naknadno sebe utrpati u uspjeh s kojim nemaju veze, te ako je moguće na njemu nekako i profitirati. Sada je još, nota bene, proradio i nacionalni prkos jer "ne damo slovencima našeg Faka", iako mu je baš slovenski savez pomogao, te s njima svakodnevno trenira i zapravo je malo falilo da nastupa pod slovenskom zastavom. I sad tu dolazimo do jednog od ključnih pitanja-da je slučajno završilo tako: da li bi Fakov uspjeh bio manje naš i kako bi na njega reagirali? Ruku na srce, da je Fak i bio prigodno Slovenc, bio bi to potpuno jednak uspjeh kao što je i sad-isključivo njegov i ničiji drugi. Na postolju bi se vijorio drugi barjak, a umjesto hvalospjeva preko cijele duplerice, Fak bi dobio tek crticu u rubrici trivijalnosti, uz eventualni naslov "A mogao je biti naš". Sve drugo bi bilo isto. A da je kojim slučajem završio koje mjesto niže, čak niti to. Dotakla bi ga se tek Mirna Zidarić na kraju pregleda dana u specijalu posvećenom Olimpijadi. No Fak(baš je simpa ponavljat stalno to prezime) se okitio medaljom i sad je odjednom njegov uspjeh-uspjeh nas sviju. Možeš mislit. Vrhunac imbecilnosti u tom smislu bio je kad se u jednim našim dnevnim novinama novinar zapitao "što to jedu Hrvati kad postižemo takve sportske uspjehe", iako nije teško statistički izračunati da nismo po ničemu posebno sportskija nacija od mnogih drugih. A Hrvati jedu najčešće parizer, rižu na mlijeku, a katkad i gutaju govna, što ona vlastita, a što svojih političara. I što to znači da je to "uspjeh sviju nas"? Podmazivali smo mu skije špekom, trčkarali po šumama kraj Mrkoplja, budili se s njim u 6 ujutro da ga bodrimo, cijepali materi drva dok je ovaj bio na treningu, namještali mu komade? Ili urlali na televizor uz dupli pelin i kikiriki? Koji dio nas je ugrađen u taj uspjeh i što mi uopće imamo s tim? Druga idiotska teza je da se zbog sportskih uspjeha "za nas čuje u svijetu". Ma da? Evo recite znate li uopće barem iz koje je zemlje pobjednik trke u kojoj je Fak uzeo medalju? Možda ste se i uspjeli sjetiti, ali da niste možete misliti kako bi vas uistinu zanimalo. Biatlon, ajte molim vas. Milijardu Kineza ne može još sebi doći od ove bronce. A i da je čulo, čisto sumnjam da će taj podatak pomoći da povećamo izvoznu bilancu prema dalekom istoku. Isto tako je otprilike odjeknula Fakova medalja u svijetu, osim naravno kod onih koji taj sport uistinu i prate, što je naravno skroz druga kategorija. Zato kažem, nemojmo se zavaravati da je to "naš uspjeh" (da li bi onda bio i proporcionalno tome "naš neuspjeh" da je završio 67. ?). Odnosno naš je kao i bilo čiji drugi. Svoje uspjehe tražite svakodnevno, u svojim životima i izazovima koje pred vas stavlja, da Faka pustimo da na miru skija i puca. Jer jedan je Fak, a mi eventualno možemo biti samo fakeri. Što se na engleskom ipak izgovara kao-fejkeri! |