| < | svibanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
|
U svijetu u kojem je jednom bio div Svi smo mi ostali patuljci Keith Laumer Div Za Vedranu Te davne 1979, mama mi je iz poštanskog sandučića donijela jednu razglednicu. Razglednica je bila crno-bijela, na njoj je bio nekakav ogroman planinski masiv, a na njemu nekoliko alpinista. No što je davalo posebnost bila je nepalska marka i potpisi pošiljaoca, članove himalajske ekpedicije, a na njemu je bio i potpis Stipe Božića. A razglednica je bila adresirana upravo na mene. Možete misliti koliko je bio zbunjen jedan devetogodišnji klinac, koji doduše tada još nije ni znao tko je Stipe Božić(koji je tada, logično bio znatno mlađi i ni približno ovako poznat), ali me je fascinirala činjenica da iz meni nepoznatog razloga, nekakva ekspedicija na Himalaji, baš meni šalje razglednicu. Tri sam dana smišljao različite mistične scenarije u svojoj glavi, pleo najluđe priče, dok mi mama nije odlučila reći vrlo prozaičnu istinu-poduzeće za koje je radila je bilo jedan od sponzora ekspedicije, pa su u znak zahvale slali razglednice djeci zaposlenika. Bar mislim da je bilo tako. Stipe se uskoro popeo na sam vrh. Prvi put. Razglednicu sam dugo čuvao, kao malu dragocjenost, razmišljajući ponekad kako su dečki s Himalaje razveseli jednog klinca kojemu je najveći domet bio popeti se na ormar,a onda sam je negdje u selidbenim procesima izgubio. Iako se sve manje vežem za stvari-nepovratno šteta, štono bi rekao Dedić. Ako je nađete na nekom buvljaku, baš onu s mojim imenom, investirajte, otkupit ću je od vas. No, povijest ponekad ima čudnu želju da se ponovi u prepakiranom obliku. Točno 30 godina kasnije, a prije koji dan-opet razglednica s Himalaje i opet od jedne ekspedicije, jedino su ovaj put potpisnice sve mahom žene. S obzirom na medijsku pozornost, nije teško zaključiti od koga je, ali je zanimljivo da sam je dobio dan poslije nakon što se prva grupa cura popela gore na sam vrh , te dan prije nego što su to učinile i druge dve cure. Ovaj put doduše ne moram odgonetati zašto sam dobio razglednicu, naime s jednom od članica ekpedicije me veže poznanstvo, ali ipak moram priznat da mi je zatrirao osmijeh jednakim žarom kao kad sam primio u ruke onu prvu. Himalaja u sandučiću, jebote. Proustov kolačić je za ovo čista kamilica. Odmah je u meni proradio onaj klinac koji je 30-godina ranije zamišljao da je i on tamo na planini, i da proživljava neku suludu avanturu s ostalim članovim ekspedicije. Ili bar da pije s Jetijem onu rakiju koju navodno krade od nepalskih seljaka, što mi se čak čini kao veća vjerojatnost u mom slučaju. Doduše jest da sam se u međuvremenu prestao i penjati na ormare, eventualno se uspentram još na koji šank, ipak ja na njemu sigurnije, i pad ne boli tako jako. Ali eto, kroz jednu kartolinu načas me obuzeo slobodarski duh velike planine,a i to je već nešto. Pošiljateljica (ajme koja riječ) razglednice trebala je biti s one dvije cure drugi dan također biti na vrhu, ali eto zapelo je na- korak do. Ne bi ja ovdje lametirao puno o tome šta znači biti na vrhu(niti tražio simboliku), pogotovo za alpiniste, za mene su sve cure tamo ionako veliki pobjednici, a samo donošenje ispravne i teške odluke, veća je i važnija pobjeda, od osvajanja samog vrha. Zato Veksi, čestitam, većina nas ionako ne zna koji je to vrh koji bi uopće mogli dodirnuti, čak ni u osobnim ormarima na koje se penjamo(ili još češće prestajemo penjatIi), a ti bar znaš si bila nadomak vrha svijeta. Himalaja, jebote, ko što rekoh. A past će i on. Jer kao što si mi svojedobno citirala Ricarda Cassina, "iz razloga što je tamo". A uvjeren sam da će on biti još neko vrijeme, ako ga ne poravna neki himalajski megabandić ili megakerum. Uostalom, sve govori ova završna rečenica iz iz pripovijetke Div, Keith Laumera, koju sam citirao na početku. Mi se vidimo na pivi, nije ni šank uvijek lako osvojiti, uskoro će i Hartera. Ima jedan divan naslov jedne druge SF priče, sjećam ga se iz jednog davnog Siriusa, ikako više ne znam čija je a glasi "U planinama, gradovi". A tebi i svim ostalim prisutnima ovdje, šaljem razglednicu iz ormara. |