U svijetu u kojem je jednom bio div
Svi smo mi ostali patuljci
Keith Laumer Div
Za Vedranu
Te davne 1979, mama mi je iz poštanskog sandučića donijela jednu razglednicu. Razglednica je bila crno-bijela, na njoj je bio nekakav ogroman planinski masiv, a na njemu nekoliko alpinista. No što je davalo posebnost bila je nepalska marka i potpisi pošiljaoca, članove himalajske ekpedicije, a na njemu je bio i potpis Stipe Božića. A razglednica je bila adresirana upravo na mene. Možete misliti koliko je bio zbunjen jedan devetogodišnji klinac, koji doduše tada još nije ni znao tko je Stipe Božić(koji je tada, logično bio znatno mlađi i ni približno ovako poznat), ali me je fascinirala činjenica da iz meni nepoznatog razloga, nekakva ekspedicija na Himalaji, baš meni šalje razglednicu. Tri sam dana smišljao različite mistične scenarije u svojoj glavi, pleo najluđe priče, dok mi mama nije odlučila reći vrlo prozaičnu istinu-poduzeće za koje je radila je bilo jedan od sponzora ekspedicije, pa su u znak zahvale slali razglednice djeci zaposlenika. Bar mislim da je bilo tako. Stipe se uskoro popeo na sam vrh. Prvi put. Razglednicu sam dugo čuvao, kao malu dragocjenost, razmišljajući ponekad kako su dečki s Himalaje razveseli jednog klinca kojemu je najveći domet bio popeti se na ormar,a onda sam je negdje u selidbenim procesima izgubio. Iako se sve manje vežem za stvari-nepovratno šteta, štono bi rekao Dedić. Ako je nađete na nekom buvljaku, baš onu s mojim imenom, investirajte, otkupit ću je od vas.
No, povijest ponekad ima čudnu želju da se ponovi u prepakiranom obliku. Točno 30 godina kasnije, a prije koji dan-opet razglednica s Himalaje i opet od jedne ekspedicije, jedino su ovaj put potpisnice sve mahom žene. S obzirom na medijsku pozornost, nije teško zaključiti od koga je, ali je zanimljivo da sam je dobio dan poslije nakon što se prva grupa cura popela gore na sam vrh , te dan prije nego što su to učinile i druge dve cure. Ovaj put doduše ne moram odgonetati zašto sam dobio razglednicu, naime s jednom od članica ekpedicije me veže poznanstvo, ali ipak moram priznat da mi je zatrirao osmijeh jednakim žarom kao kad sam primio u ruke onu prvu. Himalaja u sandučiću, jebote. Proustov kolačić je za ovo čista kamilica. Odmah je u meni proradio onaj klinac koji je 30-godina ranije zamišljao da je i on tamo na planini, i da proživljava neku suludu avanturu s ostalim članovim ekspedicije. Ili bar da pije s Jetijem onu rakiju koju navodno krade od nepalskih seljaka, što mi se čak čini kao veća vjerojatnost u mom slučaju. Doduše jest da sam se u međuvremenu prestao i penjati na ormare, eventualno se uspentram još na koji šank, ipak ja na njemu sigurnije, i pad ne boli tako jako. Ali eto, kroz jednu kartolinu načas me obuzeo slobodarski duh velike planine,a i to je već nešto.
Pošiljateljica (ajme koja riječ) razglednice trebala je biti s one dvije cure drugi dan također biti na vrhu, ali eto zapelo je na- korak do. Ne bi ja ovdje lametirao puno o tome šta znači biti na vrhu(niti tražio simboliku), pogotovo za alpiniste, za mene su sve cure tamo ionako veliki pobjednici, a samo donošenje ispravne i teške odluke, veća je i važnija pobjeda, od osvajanja samog vrha.
Zato Veksi, čestitam, većina nas ionako ne zna koji je to vrh koji bi uopće mogli dodirnuti, čak ni u osobnim ormarima na koje se penjamo(ili još češće prestajemo penjatIi), a ti bar znaš si bila nadomak vrha svijeta. Himalaja, jebote, ko što rekoh. A past će i on. Jer kao što si mi svojedobno citirala Ricarda Cassina, "iz razloga što je tamo". A uvjeren sam da će on biti još neko vrijeme, ako ga ne poravna neki himalajski megabandić ili megakerum.
Uostalom, sve govori ova završna rečenica iz iz pripovijetke Div, Keith Laumera, koju sam citirao na početku. Mi se vidimo na pivi, nije ni šank uvijek lako osvojiti, uskoro će i Hartera. Ima jedan divan naslov jedne druge SF priče, sjećam ga se iz jednog davnog Siriusa, ikako više ne znam čija je a glasi "U planinama, gradovi".
A tebi i svim ostalim prisutnima ovdje, šaljem razglednicu iz ormara.
Post je objavljen 22.05.2009. u 11:45 sati.