Svijet u boci

<	travanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.

Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na

vonsmile@gmail.com

Image Hosted by ImageShack.us

Discover Gabon

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke

Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.

..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa

Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.

Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović

Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht

Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie

Svijet u boci

30.04.2009., četvrtak

Mali prvomajski test

Došao je i taj veliki dan, kada neradno slavimo tužnu činjenicu da čitav život moramo hrmbati. Za sve trudbenike i prežgaoce, one revolucionarne i one reakcionarne vaš svijet u boci sastavio je mali test da vidi koliko vam danas znači 1.maj. Ajde da vas vidimo, vi prvomajski fanovi, a i oni ostali!

1. Kad čujete pojam 1. maj pomislite na:

A) Kaže se 1. svibanj, vi Srbi jedni!
B) Golu Maju.
C) Na to kako vam je oplindralo poduzeće i ne radite od svibnja 93.
D) Na partijsku knjižicu koju vam je tata zakopao na sigurnom, ispod 12 tomova tehničke enciklopedije.

2. Tad se mašite:

A) Pištolja, pasa i otkaza!
B) Kondoma i kalendara da vidite koliko imate praznika za spojiti s neradnom srijedom.
C) Žlice za grah i čokančića.
D) Komunističkog manifesta.

3. Kakav osjećaj u vama bude prvomajske parade?

A) Dođe mi da ih gađam molotovljevim koktelima.
B) Ćirim u mlade radnice KONČARA i planiram kak ću ih zbarit sindikalnom spikom.
C) Dijelim karanfile koje sam ukrao s pjesnikova groba.
D) Pridružujem se i pjevam "Vozio se Jura Stublić u raketi kroz Chicago..."

4. Kako ćete proslaviti taj značajan datum?

A) Tjerat ću bagru u mom podrumu da prebaci normu.
B) Pojebat ću Normu(koja je tu na proputovanju).
C) Uz demižon ću s fićekom otići u raj, ako fićo upali.
D) Dernjavom na nekoj livadi.

5. Koja je vaša omiljena prvomajska parola

A) Arbeit machst frei!
B) Maštaj globalno, ševi lokalno a može i- red, rad i jebačina!
C) Pa pa proleteri...
D) Posljednji kapitalist bit će onaj od kojeg ćemo kupiti uže kojim ćemo ga objesiti.

6. A koju ćete zapjevat, kad se demižon malo isprazni?

A) Ja ustaša i ćaća mi bio
B) Dođi diku u nedilju mladu, čekat ću te pod lipom u ladu.
C) Bandierra rosu, ali samo refren koji jedino znate, jer ga se sjećate iz partizanskih filmova i prvog koncerta Pankrta na kojem ste bili 1980.
D) Ustajte vi prezreni na svijetu...

7. Vaša prvomajska poruka naciji:

A) Ko vas jebe kad vam tata nema banku, lanac supermarketa, firmu za import-ekport samoljepivih sandala , skuter i 16 km2 zbetonirane rive.
B) Kako je dobro kad si na Vlasti(a Vlasta te časti i ima velike sise).
C) Bolje litra u ruci, nego revolucija na grani!
D) No pasaran! Malo sutra...

8. A kada prođe 1. maj, kaj unda?

A) Prodat ću sve Todoriću i otići na Tahiti.
B) Otići ću na bolovanje i upucavati se sestrama.
C) Otići kod Žnidaršića na gemišt, kad dobijem naknadu s burze.
D) Otići na kvasinu.

Rezulati:

Većina odgovora pod A: Vama je 1. maj svakako praznik rada, ali ne vašeg. Naime vi ste onu parolu "Kupujmo Hrvatsko" shvatili kao "Kupujmo Hrvatsku", a na koncu kad ste cijelu i kupili preprodali ste je i proslijedili dalje. Sada za vas rade mali Kinezi, a kako njima nova godina počinje tek u veljači, onda je i njima tek ožujak, kada nema beskorisnih praznika, da se ta ionako lijena gamad nepotrebno odmara.

Većina odgovora pod B: Vi ste onaj koji je u školi od predmeta najviše volio veliki odmor i ona dva najzanimljiva poglavlja iz biologije, od 17. do 21. stranice udžbenika. Od radničkih prava najviše vas zanimaju ona jedrih tekstilnih radnice u kombinezonima, iako nemate ništa protiv stamenih pipničarki bujnih poprsja u borosanama, a i svaki put velikodušno ostavljate 10 lipa onoj slatkoj maloj Jasni na blagajni br. 3 u Superkonzumu. Ne mogu oni vas platiti toliko malo(a plaćaju vas malo) koliko vi malo možete raditi(državna služba jebat ga),a i jebe vam se živo dok god- jebete sve živo.

Većina odgovora pod C: Vi se zapravo ne možete sjetiti što je prije bilo drugačije, osim nebitne sitnice da ste imali kakav-takav posao i dostojanstvo. Ostalo je manje više isto- grah s rebricama(za one koji su štedjeli tokom godine), demižon Jure koji čuvate u podrumu kao ratnu zalihu, strogo zapečaćen i arhiviran, koja popevka, a možda se na kraju dana malo podrpate s ženom u ime starih dana, ako ona ne bude umorna od čišćenja stubišta, što mora raditi otkako ste vi ostali bez posla. Kad prođe praznik slično vam je kao i za vrijeme radnog vijeka- riješavat ćete križaljke, čitati sportske novosti- samo ovaj put na internetu i uzaludno čekati penziju.

Većina odgovora pod D: Čuj ovoga, tebi nikad dosta revolucije? Ni ova kugla u svemiru ne stoji ispravno, nego je malo nahero, pa tako ni med cvietjem ni pravice. Kakva radnička prava, kakvi bakrači ili još gore pravo na rad? Bolje se bori na pravo za nerad, kao i tvoji kolege. Fino se ti prika opusti, ukradi tati iz bifea litru finog pića(ili makar onaj demižon, neće skužiti do druge godine) otputuj negdje (po mogućnosti na tuđi račun), potroši sve što imaš, a onda se kandidiraj na predstojećim lokalnim izborima. Šuplje parole ionako najbolje izgledaju(i najveće su) na jumbo plakatima, a nema boljih kandidata za lopine od razočaranih revolucionara iz mladosti.

Sretan vam praznik rada želi vaš Svijet u boci, i dabogda vam šef zapeo na trećem pitanju!

- 19:51 - Komentari (10) - Isprintaj - #

21.04.2009., utorak

Kratki o sobama

Jučer je u fenomenalnim Madmen bila citirana jedna genijlna japanska izreka a koja glasi "Čovjek je soba u kojoj se nalazi". Nije bitno u kojem je kontekstu citat izrečen, znati ćete ako pratite seriju . Ja bi samo, nevezano uz to, ovom prilikom pohvalio HTV što nam je upriličio prikizavanje tri nevjerojatno dobre serije a to su pored spomenute i "Zovem se Earl", koji kroz priču o tipičnom likovima iz autetntičnih white trash miljea ima više suptilinijih i genijalnijih fora na uštrb cijelog (ne samo) američkog društva, nego bilo koja serija koja se bavi već bogu i narodu dosadnim predstavnicima 30- something generacije, koji nikako da promjene kafić. Moja je omiljena fora iz epizode kad se Earl navukao na klađenje pa prati sve i sva pa rezonira " Kladio sam se i na izbore u Kongu na Mutombu(izmišljeno nema veze)- kanibal je, ali je završio Harvard". Kao da gledam škvadru u lokalnom kafiću, kad lamentiraju o tome zašto Rosenborg nije dao gol u gostima,a Manchester city igra u krnjem sastavu.

A treća je sad već zavšrena Califonication u kojoj David Duchovny glumi Hank Moodyja pisca uspješnog romana koji mu je svojedobno donio neku soldinu lovu, a sad je, naravno, u kreativnoj blokadi te ne uspijeva pisati ništa suvislije od nekog bloga(sic!). Pored toga pokušava se, na sve moguće, načine vratiti bivšoj ženi koja se treba udati za nekog drugog antipatičnog tipa, i u koju je beskrajno zaljubljen, no što ga naravno ne smeta da usput poševi sve živo na što naiđe(uključujući i maloljetnu kćer(nije znao,jel) tipa za kojeg mu se bivša žena treba udati). Ono što mi se sviđa u seriji je za Amerikance tako atipično odsutvo ikakvog moraliziranja u vezi postupka likova. Naime, autorima je posve jasno i tako su postavili priču, da biti zaljubljen u nekoga, uopće ne isključuje činjenicu da bi se rado ševili i s drugima, barem je tako kod većina muškaraca. No kako većina muškaraca ionako nisu u prilici da budu Hank Moody, karizmatični pisac s konstatnim mamurlukom na kojeg se pale žene, rijetko su u prilici da uopće upadnu u iskušenja. A prilika stvara lopova, jedino se za priliku neki malo žešće bore. Sad shvatili vi to kak god hoćete, nije ovo ipak post o promiskuitetu- ja tog tipa skroz kužim, i moja muška solidarnost mi je kompletno na njegovoj strani. I bez obzira na sve zaslužio je to što mu kraju serije(zapravo sezone koja je zasad i jedina kao pilot) bivša uskoči jureći auto, kidnuvši na vrijeme od udaje za onog dosadnjakovića.

No dobro, nisam imao namjeru pisati o novim američkim serijama, ali me je Madmen punukao na digresiju. Glavna misao bit će kraća- razmišljam o onoj japanskoj izreci i stvarno mislim da je definicija genijalna. Iako se ona ne odnosi samo na strogu pripadnost čovjeka u prostor ili prostoru, mislim o tome dok tipkam u svom novom stanu i rezimiram prvu godinu mog solo života u njemu. Nekako je on postao ja, a ja on, i kao da se međusobno gradimo. Kao što postoje dva sustava za gradnju staza u parkovima, jedna je da se one odmah asfaltiraju po nekom planu, a druga je da ostavite livadu takvu kakav jest i onda pustite prolaznike da sami ugaze put tamo gdje ima paše, pa onda kasnije tamo napravite stazu. Tako smo nekako ja i ovaj prostor saživjeli, ionako nisam imao sredstava da ga namjestim odjednom, a nisam to ni želio, nego on mi sugerira gdje da postavim stazu i ja ga slušam. A nadam se, ako već zidovi imaju uši, i on sluša mene. Dobro je znati da ti je prostor u kojem prebivaš prijatelj, jer zidovi često imaju tendenciju da niknu na krivim mjestima, nešto kao korov na duši.

I to je sad nekako to, bez velike mudrosti. Momentalno sam ova soba, u koj tipkam ove redove, iako paradoksalno to čak nije ni soba, nego neki međuprostor između sobe i kuhinje. Ali neki kutovi su mirniji od rugih, a ja sam izabrao ovaj, tik uz ulazna vrata, možda baš zato što je nekako na samoj sredini stana. Sobni ekvator, i ako okrenem glavu kao rotirajući restoran na vrhu nebodera- imam kompletnu kontrolu i vrhunski pogled.

Dobro je to saznanje, znati koja si to soba, ali i da se naravno iz te sobe, kao i iz svake, uvijek može izaći. Zato odoh u drugu sobu, gledati Zovem se Earl.

EDIT: Još jedna genijalnost iz večerašnje epizode Earla. Reče Earl nekoj klinci kao vrlo ozbiljan životni životni savjet "To što se zoveš kao striptizeta, ne znači da ćeš i postati striptizeta".

- 22:31 - Komentari (18) - Isprintaj - #

14.04.2009., utorak

Kaveni samuraj

Naš je problem što su nas uvjerili da živimo u svijetu u kojem je sunce štreber,a mjesec zajebant iz zadnje klupe, što naravno uopće nije istina. Barem ne cijela. Znamo klišej sunca- pouzdani i topli pratitelj, ponekad dosadan i zamoran s tim svakodnevnim jutarnjim bljeskom i neprestanim izlaženjem kojim nas podsjeća na austrogorskog podoficira koji vojsku budi sa urlikom aufstehen(ili možda samo spartanski odgojenu baku). A koji nam je pak toliko samorazumljiv, da obično shvatimo što nam znači tek kad privremeno ode, u kišnim i oblačnim danima, kao i što obično shvatimo vrijednost svega, tek kad to izgubimo. S druge strane da neka svemirska zmija proguta mjesec, vjerojatno dugo vremena ne bi ni shvatili da ga nema, zasljepljeni svjetlošću ulične rasvjete, jedino bi nam se možda činilo da ove blijede gradske zvijezde odjednom nemaju orijentir, izgubljene kao šljokice na demodiranoj haljini.

To je zato što je mjesec plesač, a sunce zapovjednik čete, što uopće nema veze s cvrčkom i mravom, a niti s našom pričom. Kao što reče Roger Zelazny, ovdje je potreban pisac, jer mrtvi leopardi u ledu sami po sebi ništa ne objašnjavaju.

* * *

Ja sam kontinetalac, to znam po tome što uvijek kažem čamac, a ne brodica. Smisao brodice je da ode na putovanje, možda đitu, putovanje koje će možda jednom i završiti, ali čiji smisao nije da ode na neku drugu stranu, nego samo da se putuje, negdje već bez jasne svrhe i cilja, možda i u nepoznatom pravcu. Mene su, jebi ga, kao klinca zajebali s tim čamcem na Kupi o kojem su mi čitali pa sam mislio da svi mi kao stari pjesnik jednom moramo otići u u partizane, pa sam to na neki način i napravio, te se odjednom našao u tom čamcu, na toj istoj Kupi, pod neprijateljskom paljbom od strane otprilike istih onih likova koji su onomad gađali starinu i ubili njegovog mladog druga pjesnika. I bilo je vraški blizu i to je sve što ću vam o tom ratu ikad reći. Otada sam dodatno blisko vezan za čamce i njihovu ideju da vas prebacuju na mjesto preko puta. I, što je još važnije, da vas od tamo vrate.

Da se razumijemo, ja volim more, a poglavito otoke, a jedan ponajviše koji je poseban na mnogo načina- između ostalog i na taj što je to otok koji ima svoj privatni otok, pa se prema njemu odnosi kao sunce prema mjesecu, što će reći kao austrougarski oficir prema ljubavnici u mjestu u kojem službuje, (a iz kojeg će kada tada otići, ali nešto će uvijek ostaviti). Otoci su, gle čuda, sa svih strana okruženi morem, pa stvaraju privid da se s njih ne može nikamo otići. Ali ne može se ionako otići ni sa jednog mjesta, osim eventualno na mjesec(pozdrav onom trećem iz kapsule koji nije šetao s Neilom i Buzzom) pa nije zgoreg imati otok preko kao odstupnicu, zašto je opet potreban čamac.

Dakle ja volim more, ali ne zavaravam se idejom da noćas plove brodovi(pozdrav svjetskoj Ladi), jer me uzrujava ideja da putuju na mjesto koje se ne vidi s ove strane obale. A s obzirom da kao u priči Raya Bradburyja ono što ne vidiš ovog momenta ni ne postoji, glupo je otići u ništa. Uostalom iz te ideje rodila se i većina religija, iako baš sve upućuje na suprotno. Osim one kojoj je krajnji cilj ništavilo, pa u njemu traže ispunjenje, što je pomalo zavodljiva ideja, ali i krajnje blesava. Ni ovo nema previše veze s našom pričom. Jeste li primjetili da govorim u množini? Otkud mi hrabrost da proglašavam ovu, uvjetno rečeno, priču vašom. Pa ipak...

* * *

Starenje nije samo proizvodnja uspomena. Ono je njihovo sagorijevanje i korištenje korisnih ostataka u svrhu mlaznog pogona. Sjećanja su mazut vaše budućnosti.

* * *

"Ako ikada odeš ja ću umrijeti, bar na sat dva" kaže jedno.
"Ne govori gluposti, naravno da ću otići i naravno da ćeš umrijeti. možda i na cijelu noć"-kaže drugo.
Potom se smiju, jer jedino u paru čovjek može od notornih istina napraviti svečanost. Činjenica da mjesec mijenja sunce, interesantna je samo sklupčanim bedacim u plahtama, što bi im se još i moglo oprostiti da sunce, kao što rekosmo, nema tu štrebersku navadu da svakog jutra ponovo izađe i sve pokvari. No dobro, bez panike, nitko još nije umro, a i čamci su na mjestu. Zasad.

* * *

"Reci nešto, pa makar bilo i nešto glupo"- reče drugo.
"Kaveni samuraj"- reče jedno, bez stanke.
"Što ti sad to znači, jel to samuraj okusa kava, boje kave, od kave ili nešto pedeseto?"- drugo će.
"Jebi ga mogao je biti i čajni piton, ali kako ću jednog dana nazvati priču takvim imenom, osim ako nije pornografska?" zaključi jedno.

Naravno da razgovor nije protekao tako, ali pravi odlasci su dosadni i uglavnom nezabavni. Sve što znamo da bez jednog nema drugog, kao što nema samuraja bez gospodara. A znamo i zašto štrebersko sunce katkad zna biti pomalo zajebant, jer se većina rastanaka vodi pod njegovim okriljem. Mjesec samo u cijeloj toj situaciji, kao stara bekrija, nakrivi kapu.Te, za one koji gledaju crtiću, ovlaš namigne. I ne ovo nije, priča o rastanku, ako o ičemu uopće jest.

* * *

Čamci se zovu tako jer većinu vremena čame. Prelaziti non-stop preko je iznimno plemenita i važna funkcija, ali je u samoj svoj srži zamorna. Sim tam s one na ovu stranu obale, i tako unedogled. Dosadno, brate. Osim kad pucaju po tebi.

* * *

Dakle, ovdje sam naveo nekoliko krivih smjernica, između ostalog da će pisac nešto uspjeti pojasniti, a još sam vas manje uvjerio da je ova priča zaista i vaša. Pa ipak, posvećujem je svima onima koji su se ikad probudili s kavenim samurajom kraj uzglavlja. Treba ga sažvakati prije zore jer kao što rekoh i sunce je, iako rijetko i samo u nekim prilikama, prilično gadan zajebant.

- 22:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>