Jučer je u fenomenalnim Madmen bila citirana jedna genijlna japanska izreka a koja glasi "Čovjek je soba u kojoj se nalazi". Nije bitno u kojem je kontekstu citat izrečen, znati ćete ako pratite seriju . Ja bi samo, nevezano uz to, ovom prilikom pohvalio HTV što nam je upriličio prikizavanje tri nevjerojatno dobre serije a to su pored spomenute i "Zovem se Earl", koji kroz priču o tipičnom likovima iz autetntičnih white trash miljea ima više suptilinijih i genijalnijih fora na uštrb cijelog (ne samo) američkog društva, nego bilo koja serija koja se bavi već bogu i narodu dosadnim predstavnicima 30- something generacije, koji nikako da promjene kafić. Moja je omiljena fora iz epizode kad se Earl navukao na klađenje pa prati sve i sva pa rezonira " Kladio sam se i na izbore u Kongu na Mutombu(izmišljeno nema veze)- kanibal je, ali je završio Harvard". Kao da gledam škvadru u lokalnom kafiću, kad lamentiraju o tome zašto Rosenborg nije dao gol u gostima,a Manchester city igra u krnjem sastavu.
A treća je sad već zavšrena Califonication u kojoj David Duchovny glumi Hank Moodyja pisca uspješnog romana koji mu je svojedobno donio neku soldinu lovu, a sad je, naravno, u kreativnoj blokadi te ne uspijeva pisati ništa suvislije od nekog bloga(sic!). Pored toga pokušava se, na sve moguće, načine vratiti bivšoj ženi koja se treba udati za nekog drugog antipatičnog tipa, i u koju je beskrajno zaljubljen, no što ga naravno ne smeta da usput poševi sve živo na što naiđe(uključujući i maloljetnu kćer(nije znao,jel) tipa za kojeg mu se bivša žena treba udati). Ono što mi se sviđa u seriji je za Amerikance tako atipično odsutvo ikakvog moraliziranja u vezi postupka likova. Naime, autorima je posve jasno i tako su postavili priču, da biti zaljubljen u nekoga, uopće ne isključuje činjenicu da bi se rado ševili i s drugima, barem je tako kod većina muškaraca. No kako većina muškaraca ionako nisu u prilici da budu Hank Moody, karizmatični pisac s konstatnim mamurlukom na kojeg se pale žene, rijetko su u prilici da uopće upadnu u iskušenja. A prilika stvara lopova, jedino se za priliku neki malo žešće bore. Sad shvatili vi to kak god hoćete, nije ovo ipak post o promiskuitetu- ja tog tipa skroz kužim, i moja muška solidarnost mi je kompletno na njegovoj strani. I bez obzira na sve zaslužio je to što mu kraju serije(zapravo sezone koja je zasad i jedina kao pilot) bivša uskoči jureći auto, kidnuvši na vrijeme od udaje za onog dosadnjakovića.
No dobro, nisam imao namjeru pisati o novim američkim serijama, ali me je Madmen punukao na digresiju. Glavna misao bit će kraća- razmišljam o onoj japanskoj izreci i stvarno mislim da je definicija genijalna. Iako se ona ne odnosi samo na strogu pripadnost čovjeka u prostor ili prostoru, mislim o tome dok tipkam u svom novom stanu i rezimiram prvu godinu mog solo života u njemu. Nekako je on postao ja, a ja on, i kao da se međusobno gradimo. Kao što postoje dva sustava za gradnju staza u parkovima, jedna je da se one odmah asfaltiraju po nekom planu, a druga je da ostavite livadu takvu kakav jest i onda pustite prolaznike da sami ugaze put tamo gdje ima paše, pa onda kasnije tamo napravite stazu. Tako smo nekako ja i ovaj prostor saživjeli, ionako nisam imao sredstava da ga namjestim odjednom, a nisam to ni želio, nego on mi sugerira gdje da postavim stazu i ja ga slušam. A nadam se, ako već zidovi imaju uši, i on sluša mene. Dobro je znati da ti je prostor u kojem prebivaš prijatelj, jer zidovi često imaju tendenciju da niknu na krivim mjestima, nešto kao korov na duši.
I to je sad nekako to, bez velike mudrosti. Momentalno sam ova soba, u koj tipkam ove redove, iako paradoksalno to čak nije ni soba, nego neki međuprostor između sobe i kuhinje. Ali neki kutovi su mirniji od rugih, a ja sam izabrao ovaj, tik uz ulazna vrata, možda baš zato što je nekako na samoj sredini stana. Sobni ekvator, i ako okrenem glavu kao rotirajući restoran na vrhu nebodera- imam kompletnu kontrolu i vrhunski pogled.
Dobro je to saznanje, znati koja si to soba, ali i da se naravno iz te sobe, kao i iz svake, uvijek može izaći. Zato odoh u drugu sobu, gledati Zovem se Earl.
EDIT: Još jedna genijalnost iz večerašnje epizode Earla. Reče Earl nekoj klinci kao vrlo ozbiljan životni životni savjet "To što se zoveš kao striptizeta, ne znači da ćeš i postati striptizeta".
Post je objavljen 21.04.2009. u 22:31 sati.