| < | prosinac, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
|
Rolete jedino mogu biti plave, i nikakve drugačije. Naravno nikome normalnom se iz čista mira ne razmišla o roletama, ali u savršenom svijetu one imaju boju kao vrata kuća na grčkim otocima-morskoplavu kako bi štitile od insekata, na bijeloj podlozi kako bi šitile od praznine. Nema to nikakve veze s grčkim anarhizmom, nego s jednim sasvim konkretnim odrastanjem u jednom novozagrebačkom naselju. Mogao sam se roditi u 160 miliona(i niti jednom više) različitih svijetova, ali ja, eto, ispadoh Zagrepčaninom, i zavoljeh plavo- ne zbog tog ukletog kluba, nego zbog boje svojih, davno nestalih, utrinskih roleta. Sve što se događa u svijetu van roleta, nevažno je, usput naučih, osim ako nije riječ o smetlarima koji odnose smeće ponedjeljkom ujutro. Da nisam Aleksnadar volio bih biti Diogen, odnosno da nisam ovo što jesam volio bih biti komunalac. Riječ je o najčasnijem poslu na svijetu, pogotovo kad odnosiš ostatke tuđeg vikenda. Iza roleta, đavoli se kote. Šalim se, iza roleta uvijek vlada tiho primirje. Dobro jutra katkad znaju biti burna, ali ona su, kao što grafit kaže nedorečena, pa ćemo skrivene priče iza naših roleta prikladno ostaviti noći. Noć je naprosto iznimno tolerantan suputnik. Ako ništa, sklon je oprostu i ne sitničati previše. Jutrom kad se prvi komunalac probije kroz zagrebačku maglu, prazneći svoju zelenu kantu, možda će mu pasti na pamet što se sve sinoć moglo događati iza, ne samo nužno tih plavih, nego svih gradskih roleta . No ako i nešto posumnja, kao stari rutiner to će lagano odšutjeti, koliko god zabavna ta tajna bila. Jer komunalci su časni ljudi. Pa nema frke ako imate neku opaku tajnu. Što se tiče tajni ne znam koje su boje, ali su tim krhkije što ih je lakše izreći. Nije potrebno spustiti rolete da bi se očuvala tajna. Kao što recimo katkad određena žena sklupčna kraj vas može paliti i ugasiti čitavi svemir običnim klikom prekidača. No koliko god se igrali sa on/off tipkom, trag jutra koji dopire kroz rupice na roletama, na svoj se način opire nestajanju, big bangu usprkos. Ili eksplozija ipak bude na početku, nisam baš nešto s fizikom per tu? Sreća da su komunalci diskretni. Mogli bi pomisliti da imam ljubavnicu. A ja se općenito samo zajebavam s jutrom, koje onakvo samo po sebi naivno i blesavo, nije ni svjesno koje ga mogućnosti još čekaju. Ali uostalom da to zna ne bi bilo to što jest- obično jutro jednog još pospanog ponedjeljka, koje se iz čistog mira veseli svijetu izvan plave rolete, bez nekog osobitog razloga. Ili možda i s njim, ali u tom slučaju, to ću sačuvati za sebe, ionako je vrijeme za jutarnju kavu. |