Rolete jedino mogu biti plave, i nikakve drugačije. Naravno nikome normalnom se iz čista mira ne razmišla o roletama, ali u savršenom svijetu one imaju boju kao vrata kuća na grčkim otocima-morskoplavu kako bi štitile od insekata, na bijeloj podlozi kako bi šitile od praznine. Nema to nikakve veze s grčkim anarhizmom, nego s jednim sasvim konkretnim odrastanjem u jednom novozagrebačkom naselju. Mogao sam se roditi u 160 miliona(i niti jednom više) različitih svijetova, ali ja, eto, ispadoh Zagrepčaninom, i zavoljeh plavo- ne zbog tog ukletog kluba, nego zbog boje svojih, davno nestalih, utrinskih roleta.
Sve što se događa u svijetu van roleta, nevažno je, usput naučih, osim ako nije riječ o smetlarima koji odnose smeće ponedjeljkom ujutro. Da nisam Aleksnadar volio bih biti Diogen, odnosno da nisam ovo što jesam volio bih biti komunalac. Riječ je o najčasnijem poslu na svijetu, pogotovo kad odnosiš ostatke tuđeg vikenda.
Iza roleta, đavoli se kote. Šalim se, iza roleta uvijek vlada tiho primirje. Dobro jutra katkad znaju biti burna, ali ona su, kao što grafit kaže nedorečena, pa ćemo skrivene priče iza naših roleta prikladno ostaviti noći. Noć je naprosto iznimno tolerantan suputnik. Ako ništa, sklon je oprostu i ne sitničati previše.
Jutrom kad se prvi komunalac probije kroz zagrebačku maglu, prazneći svoju zelenu kantu, možda će mu pasti na pamet što se sve sinoć moglo događati iza, ne samo nužno tih plavih, nego svih gradskih roleta . No ako i nešto posumnja, kao stari rutiner to će lagano odšutjeti, koliko god zabavna ta tajna bila. Jer komunalci su časni ljudi. Pa nema frke ako imate neku opaku tajnu.
Što se tiče tajni ne znam koje su boje, ali su tim krhkije što ih je lakše izreći. Nije potrebno spustiti rolete da bi se očuvala tajna. Kao što recimo katkad određena žena sklupčna kraj vas može paliti i ugasiti čitavi svemir običnim klikom prekidača. No koliko god se igrali sa on/off tipkom, trag jutra koji dopire kroz rupice na roletama, na svoj se način opire nestajanju, big bangu usprkos. Ili eksplozija ipak bude na početku, nisam baš nešto s fizikom per tu?
Sreća da su komunalci diskretni. Mogli bi pomisliti da imam ljubavnicu. A ja se općenito samo zajebavam s jutrom, koje onakvo samo po sebi naivno i blesavo, nije ni svjesno koje ga mogućnosti još čekaju. Ali uostalom da to zna ne bi bilo to što jest- obično jutro jednog još pospanog ponedjeljka, koje se iz čistog mira veseli svijetu izvan plave rolete, bez nekog osobitog razloga.
Ili možda i s njim, ali u tom slučaju, to ću sačuvati za sebe, ionako je vrijeme za jutarnju kavu.
Post je objavljen 14.12.2008. u 23:46 sati.