| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
 Jedan od meni najdražih filmova, sa(to već i vrapci i komarci znaju) meni omiljenim glumcem Steve McQueenom je Leptir Franklin J. Schaffnera. Uglavnom, više manje je svima poznato o čemu je riječ, glavni lik nadimka Papillon, kreiran po nekom stvarnom liku, nevino je osuđen zbog ubojstva i poslan na odsluženje zatvorske kazne u Francusku Gvajanu. I zatim, kao metafora vječite čovjekove težnje za slobodom(možda je zato film i u socijalizmu bio tako popularan, naime onda su nas, sasvim ispravno, učili da je sloboda čovjekova najdragocjenija stečevina), cijelo vrijeme pokušava od tamo zbrisati. Svaki put ga ulove, puknu u samicu, dok ga na kraju ne pošalju na vražji otok, izoliran otočić okružen oštrim stijenama i velikim valovima, s kojega bijega jednostavno nema. Tj. nije bilo sve dok Papillon ne iskoristi upravo iste te valove, brojeći ih i zaključujući kako se svaki sedmi val ne razbija u stijenu, nego vraća natrag(nekoliko puta sam probao na obali brojati valove, i čini se da postoji stanoviti ritam valova, ali samo kad su izrazito veliki). I onda, u grandioznom finalu, pobjegne s otoka na tom sedmom valu, istim onim kojim će Kate Bush doploviti do jedne od najljepših pjesama i albuma u povijesti. No meni osobno najdrža je scena sna, kojeg Papillon ima za vrijeme jednog od dugotrajnih boravaka u samici. U tom snu iscrpljen baulja po pustinji, i nabasa na neku skupinu čudnih prikaza. Na kraju ispada da je glavna od tih prikaza nekakav sudac, u crvenoj pelerini i onoj smiješnoj perici, okružen nekakvom jezivom porotom u crnom. Sudac mu se približi i onimi skrivljenim usporenim glasom, kao sa magnetofonske vrpce, kaže Kriv si. Nisam odgovori Papillon, nisam ubio. Ne nisi zato kriv ponovo će sudac Kriv si jer si protratio život. Jesam, kriv sam stiže Papillonov zaključak. Eto tako, često se sjetim te scene i tog sna. Vjerojatno iz straha, da i sam ne učinim zločin za koji je Papillon optužen u njemu. Ponekad mi se čini da je život ionako nemoguće ne protatrati, a ponekad da sam šampion njegovog traćenja. Bio zločin ili ne, nije loše imati neku noćnu moru, koja će te upozoriti da će na konačnom sudu, jedna optužba uvijek bit nepobijena. A vama, hvala što tratite svoje vrijeme čitajući moj blog. |