Marketing
San o leptiru ili Leptirov san
Jedan od meni najdražih filmova, sa(to već i vrapci i komarci znaju) meni omiljenim glumcem Steve McQueenom je Leptir Franklin J. Schaffnera. Uglavnom, više manje je svima poznato o čemu je riječ, glavni lik nadimka Papillon, kreiran po nekom stvarnom liku, nevino je osuđen zbog ubojstva i poslan na odsluženje zatvorske kazne u Francusku Gvajanu. I zatim, kao metafora vječite čovjekove težnje za slobodom(možda je zato film i u socijalizmu bio tako popularan, naime onda su nas, sasvim ispravno, učili da je sloboda čovjekova najdragocjenija stečevina), cijelo vrijeme pokušava od tamo zbrisati. Svaki put ga ulove, puknu u samicu, dok ga na kraju ne pošalju na vražji otok, izoliran otočić okružen oštrim stijenama i velikim valovima, s kojega bijega jednostavno nema. Tj. nije bilo sve dok Papillon ne iskoristi upravo iste te valove, brojeći ih i zaključujući kako se svaki sedmi val ne razbija u stijenu, nego vraća natrag(nekoliko puta sam probao na obali brojati valove, i čini se da postoji stanoviti ritam valova, ali samo kad su izrazito veliki). I onda, u grandioznom finalu, pobjegne s otoka na tom sedmom valu, istim onim kojim će Kate Bush doploviti do jedne od najljepših pjesama i albuma u povijesti.
No meni osobno najdrža je scena sna, kojeg Papillon ima za vrijeme jednog od dugotrajnih boravaka u samici. U tom snu iscrpljen baulja po pustinji, i nabasa na neku skupinu čudnih prikaza. Na kraju ispada da je glavna od tih prikaza nekakav sudac, u crvenoj pelerini i onoj smiješnoj perici, okružen nekakvom jezivom porotom u crnom. Sudac mu se približi i onimi skrivljenim usporenim glasom, kao sa magnetofonske vrpce, kaže Kriv si. Nisam odgovori Papillon, nisam ubio. Ne nisi zato kriv ponovo će sudac Kriv si jer si protratio život.
Jesam, kriv sam stiže Papillonov zaključak.
Eto tako, često se sjetim te scene i tog sna. Vjerojatno iz straha, da i sam ne učinim zločin za koji je Papillon optužen u njemu. Ponekad mi se čini da je život ionako nemoguće ne protatrati, a ponekad da sam šampion njegovog traćenja. Bio zločin ili ne, nije loše imati neku noćnu moru, koja će te upozoriti da će na konačnom sudu, jedna optužba uvijek bit nepobijena.
A vama, hvala što tratite svoje vrijeme čitajući moj blog.
Post je objavljen 16.04.2007. u 08:38 sati.