| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Bućan doca
Da bi se svijet u boci uzgojio potrebno je nataknuti bocu na njega dok je još u fazi embrija. Bocu potom dobro zatvoriti kad svijet uđe u fazu punoljetnosti. Otvoriti samo u posebnim prilikama, kao što je najava kataklizme ili selidba u drugu galaksiju. Ne tresti bocu previše. Čuvati na suhom i hladnom mjestu. Na kraju podijeliti s prijateljima.
Web Counter
Uvrede osobne prirode kao i nemoralne ponude slati na
vonsmile@gmail.com
Discover Gabon
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapisi drugova po blogu a i šire
dnevnik munjenog jarana
birokratsko hrabro srce
tata riba i njegova mlađ
zvonarica generacije
snoopy đevojka
rocker u dijaspori
naš čovjek u Kini
Kaco 24cm
sada tera, a nekoć shund
mladi pivoljub
milou generacijo moja
maxturbacije i druge perverzije
onaj koji zna poTREFit
xavier osloboditelj
neživo povrće
đed od niti sto
kosjenka sometimes loves regoch]
lokum rahat za uz kahvu
šarli, stara škola
kad me sad nije šlagiralo
žaklina vs. ralje života 2
derza i smiješne zgode
izričiti protivnik baneta
kućna athena on the air
ex-urednik erotskog magazina
dobrica sa zlim željama
žensko od kojota
marchelina od matejushke
Svi smo mi Luka Ritz
Ovaj post je nekako nadrastao sam sebe. Kako je rečenica iz njega dobila svoj samostalni život, ponavljajmo i dalje taj apel, na dan kad su uhvaćeni Lukine ubojice, ali i nadalje, kako bi ostala kao upozorenje koliko smo nezaštićeni od nasilnika u svijetu kojem živimo. Te kao nada da će se jednom ipak nešto promijeniti.
..kad se jedan od njih u Seleukiji pojavio
u prvom večernjem času
prerušen u vitkog i prelijepog mladića
s radošću božanstva u očima
crne i mirisne kose
prolaznici zurili su u njega
pitali se da l iko ga zna
i dali on sirijski je grk ili možda stranac
ali neki što pažljivo gledahu
razumješe i pogled svrnuše
a kad se on pod stupovljem izgubi
medj` sjenama i svjetiljkama večernjim
odlazeć u četvrt koja noću
tek oživi s orgijama i razvratom
svim vrstama pohote i bluda
pitahu se koji od njih bi to mogo biti
i zbog kakve to sumnjive požude
silazi na seleukijske ulice
s onih veličanstvenih božanskih staništa
Što je čovjek stariji to se više hladi. Kao zvijezda.
Ploče voli, jer ga svaka na nešto podsjeća
by Dragan Todorović
Nije lopov onaj ko pljačka banke,nego onaj ko ih osniva
bv Berthold Brecht
Što više jedeš, više sereš
by Woody Guthrie
Nekad se Svemir uroti da baš sve ispadne kako treba. Karte su preko neta bile davno rasprodane, a kad su dva zbunjena Hrvata na sam dan koncerta stigli u Dublin, ipak odlučili da prije nego ostave svoje torbe u hostelu procunjaju do Temple bara, i pronađu klub u kojem će se odvijati svirka, zapravo ni onda nije bilo mnogo nade da karata ima. I uistinu u cd shopu preko puta, prodavač nas je dočekao s odriješitim "sold" , ali kao što rekoh, nešto odozgo nije dalo da tu priča bude završena. Jerbo se cura koji isto tamo radi okrenula i rekla da ipak ima, jer je neko malo prije vratio par komada(od tog trenutka volim Irkinje, iako su zapravo ružnjikave). Nisam puno slušao Stiff Little Fingerse, ono što jesam bilo mi je jako dobro uvijek, ali iako prvoborci punka, Belfastski Clash u mom punk svemiru nisu zauzimali mjesto kao neki drugi bendovi iz tog razdoblja. Ali biti u Rimu i ne vidjeti Papu(iako, ako ikad odem u Rim nemam ama baš nikakvu namjeru ići gledati papu, pogotovo ne ovoga) znate već... U krajnjoj liniji slavili su 30-godišnjicu postojanja-Irski punkeri u Irskoj, a novi album im odlično zvuči, bilo bi zbilja šašavo to propustiti usprkos karti od 25 €. Uglavnom nakon razgledavanja grada, nekoliko uvodnih Guinnessa, došli mi na lokaciju, kupili majice i oburužali se pivom. Starih pankera ko u priči, mladih pankera ko u bajci, dobrohotnih kreatura(uključujući DMJ-a i mene) i pijanih Iraca ko u epskoj pjesmi. Klub vrhunski, na dva kata, akustika sjajna. Predgrupa Blood & Whiskey, momak s irokezom piči po bendžu, a tu je i harmonikica. Čisti punk, čisti folk, na tragu Poguesa, gomila je već raspjevana, a DMJ i ja komentiramo kako to dobro zvuči , pogotovo ovdje u matičnom zelenilu, te da bi ih Mate ili neko drugi , trebao dovesti na gostovanje u HR, prije nego što postanu slavni, a mogli bi. Svaka čast momcima iz Belfast Fooda, oni su odličan zabavljački bend, ali fali im jedna mala sitnica-nisu Irci. A onda glavna stvar. Matore pankerčine se pojavljuju, i forumaškim rječnikom rečeno, šutaju dupe. Stvar sa SLF je u tome da ne šibaju mrtvu kobilu, poput Vibratorsa i UK Subsa, bendova koje na nekakvu otužnu pankersku misu stanovoti promotor svake godine dovede u Hrvatsku, nego imaju nov materijal, koji je dobar i zvuči svježe. I iako je to čisti, korjenski punk, ne prave se da se 30 godina u glazbi nije događalo ama baš ništa. A opet sve je na trenutke izgledalo kao da je opet 1977, i da sudjelujemo u nečem velikom, a da ni sami toga nismo svjesni. A zapravo i jesmo, sudjelovali smo na odličnom obljetničkom koncertu sjajnog benda, u srcu Irske. Dobar je osjećaj biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. A može li biti luđe od pjevanja Alternative Ulster, s pijanim i sjajno raspoloženim Ircima oko sebe, na kraju regularnog dijela koncerta. Atmosfera luda, i moram priznati, da sam se kao zagovornik one teze da je zagrebačka publika jedna od najboljih na svijetu(iako kad je usporedite s austrijskom svakako jest), morao malo potumplati po ušima. Pri tom navodim jedan ključni trenutak, vraćam se ja kroz gomilu s dva Guinnessa u rukama držeći ih visoko iznad glave, kako ne bih zalio rasplesanu gomilu, u strahu da će mi neki rabijatni Irac polomiti zube ako se to dogoditi(zapravo uopće me nije bilo strah, ali moram dati malo dramoleta cijeloj priči). I tad me jedan tip poškaklja ispod ruku i pola piva, plaćenih cca 5 € svaka, razlije se po gomili. Koja me pogleda i poviče "yeaaahhh" i smije se. Hoću reći nema onih mrkih, jebemti mater pogleda, koji bi u domaji doživljvao kad bi nekog samo malo gurnuo probijajući se kroz gomilu, ili ga ne daj bože zalio pivom. Na punk koncertu smo zaboga, i rizik se mora preuzeti. A o tome da ako nekog ulove na stage diving, uredno ga prenesu s jednog kraja dvorane na drugi, da ne govorim. Uz Boys are back in town i Clash city rockers posvetu Strummeru , koncert se pomalo primakao kraju. Poslije njega smo pili, i pomagali pijanom Ircu koji je ljesnuo koliko je dug i širok, na vlažnom podu u predvorju kluba. Poslije njega smo otišli vidjeti dali još nešto radi u Temple baru(a neko nam je prodao foru da sve radi samo do 23, aha kak ne), i završili u istoimenom pubu,odmah iza ugla, popivši još jedno pet, šest rundi, pogađate- Guinnessa. Pa smo gledali raspjevane Irce, razgolićene Irkinje i sisatog transseksualca, sjedili za šankom i bili sretni. I gdje me tip u wc-u, kad je vidio koju majicu imam upitao, "Stiff Litlle Fingers, pa zar su ti još živi"? "Pa jesu rekoh ja, upravo sam bio na koncertu preko" smijući se paradoksalnosti situacije, da ja to objašnjavam jednom Ircu. Pa smo na polusatnoj šetnji do hostela, u dva ujutro, na svakom uglu vidjeli ekipu pijanih Iraca i još pijanijih razgolićenih Irkinja, kako doslovno ispadaju van iz raznih pubova i klubova, u sličnom raspoloženju u kojem smo bili nas dvojica(dok sam ja cugao iznešeni Guinness iz puba, a cuganje na cesti je, kakti, strogo zabranjeno). Pa smo zaključili -uštogljena zemlja, neljubazni ljudi i nemaš gdje popiti piće, jedino sreća da je sve jeftino, a i klima je dobra. Shvatili ste, bit će... Mogao bih vam još pričati o posjeti Guinnesss pivovari, o Porterhousu pivnici/pubu na 4 kata, koja proizvodi vlastitu pivu,te o njihovoj čokoladnoj pivi i janjećem gulašu, o homemade burgeru u Portobelleu i o tipu koji je naručio isti kad je vidio kako mi jedemo, o nepostojećoj rodnoj kući G.B. Shawa, o tome kako pijani Hrvati urlaju "A vetar duva..." u srcu Dublina uz svesrdno odobravanje prolaznika, o sjajnom gaža bendu također u Porterhousu koji su otpičili Gimme car od Violent Femmmesa, o tome kako sam dobio pljesak ženskog društva na izveden ples na pitaj boga koju stvar, o još jednom čaganju sa simpatičnom Irknjom u jednom drugom klubu poslije, gdje su meni i Ribafishu, čim smo ušli, dvije cure skinule jaknu i pol sata plesale u njima(poslije ih ipak dobili natrag, ja s nečijom kapom pride...)... No mislim da ste shvatili o kakvom gradu se radi, a ako baš hoćete klasičnu reportažu, nju sam napisao za novi Klik, pa ga kupite, ili barem ukradite kad izađe... No ono što je za mene esencija Dublina, je upravo ovaj koncert ( benda iz Belfasta, jeli) na kojem sam shvatio da ovom putovanju, ništa ne može poći krivo... Dublin smo osvojili, točnije on je osvojio nas... Idemo dalje... Recimo u Gabon! Sa SLF bedžom na reveru.... FINNEGANS WAKE BONUS(i novi prilozi shvaćanju neshvatljivog):  Ribafish: Što znači ovaj citat gore? DMJ: Baš ništa, uostalom kao i čitava knjiga... Ne znam zašto, ali mislim da mi je ovo najbolja fotka na kojoj se pojavljujem ikad(snimljeno na vidikovcu Guinnessovog muzeja, uz Guinness),,, |